Udruga se uglavnom financira iz donacija građana. Donacije se koriste za pomoć korisnicima udruge pri kupnji hrane, potrepština, plaćanju komunalnih režija i smještaja korisnika, a u budućnosti udruga planira i izgradnju centra za rehabilitaciju beskućnika te namjerava pokrenuti ambulantu za beskućnike. 

Udruga trenutno broji  više od 70 aktivnih volontera, a novi volonteri su uvijek potrebni i dobrodošli. Volonteri sudjeluju u svim aktivnostima udruge, od pripreme do podjele paketa, nabavki namirnica, prikupljanju donacija, traženju smještaja za korisnike, rješavanju pravnih pitanja, organizaciji hodočašća te u zajedničkoj molitvi krunice na Kamenitim vratima svake druge subote u mjesecu. 

Udruga djeluje putem nekoliko aktivnosti od kojih su najvidljivi mobilna pučka kuhinja, izviđači te projekt “Uključimo isključene”. 

Mobilna pučka kuhinja je glavno sredstvo susreta s ljudima u potrebi. Svakog utorka i petka u 20 sati na Glavnom zagrebačkom kolodvoru udruga dijeli humanitarne pakete i volonteri se druže sa korisnicima, upoznajući se s njima osluškuju se njihove potrebe. 

Izviđači se odvijaju svakog 22. u mjesecu, kao spomen na datum osnivanja udruge volonteri posjećuju korisnike na mjestima njihovog prebivanja: ulica, klupa, vagon, napuštena kuća, kontejner…. Cilj izviđača je još više se približiti svakoj osobi individualno te je smjestiti u centar pažnje kako bi osjetila da je nekome doista važna. Kod posjeta korisnicima priređuju se i paketi pomoći prema potrebi osobe kojoj se u posjet ide. 

Projekt “Uključimo isključene” predstavlja svojevrsnu socijalnu inovaciju u području skrbi za beskućnike budući da takva usluga za beskućnike u Zagrebu (ali i većini drugih hrvatskih gradova) trenutno ne postoji,  te predstavlja novu metodu (odnosno nadograđenu i razvijenu inicijativu koja je proizašla iz volonterskog rada) pri rješavanju potreba ranjivih skupina.  Opći cilj projekta je doprinijeti osnaživanju i socijalnom uključivanju beskućnika i osoba u riziku od beskućništva.

Projekt “Uključimo isključene” je podržan kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sredstvima navedenog fonda uspostavljen je mobilni stručni tim, koji odgovora na potrebe korisnika za psihosocijalnom, medicinskom i pravnom podrškom. Angažiranjem stručnog osoblja koje nije nužno vezano uz lokaciju djelovanja udruge ili drugu lokaciju, već je mobilno i prilagodljivo beskućnicima i osobama u riziku u beskućništva, lakše se odgovara na njihove potrebe. Isto tako, stručna znanja i vještine članova mobilnog tima, dovele su do učinkovitijeg rješavanja psihosocijalnih, zdravstvenih i pravnih problema, što u konačnici vodi prema boljoj socijalnoj uključenosti beskućnika. Projektom se doprinijelo i informiranju korisnika o pravima unutar postojećeg sustava i omogućilo im se da svojim mišljenjem doprinesu razvoju smjernica za učinkovitije uređenje sustava te su sastavljeni dokumenti dostavljeni važnim dionicima u sustavu: Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Gradu Zagrebu, Centru za socijalnu skrb, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Uredu pučke pravobraniteljice itd. Navedeni dokumenti za cilj imaju poboljšanje politika usmjerenih na beskućnike i osobe u riziku od beskućništva kako bi se ishodila pozitivna rješenja i promjene. Projektom je dosad obuhvaćen 50 korisnika, od čega 5 obitelji, kojima je pružena psihosocijalna, medicinska i pravna pomoć. 

Koliko je važno biti blizu onima koji su na rubu drštva kroz ovakav jedan vid djelovanja svjedoči jedan korisnik: 

“Prijatelju moj, ostali volonteri, zaposlenici i ostala nevoljena čeljadi… šala mala. 

Došlo mi je da se zahvalim na poklonu glede mog krštenja, ali ne samo zbog poklona već najviše zbog toga što sam taj čin govori više nego li tisuće djela. Naime, sve to govori da sam pronašao nešto i nekog koga ni voljom Svemogućega ne bi bilo lako. Zapravo, ne tražim puno, a dobio sam deset puta više nego li sam i zamislio da ću dobiti. Pokušat ću objasniti. Tražio sam mir, četiri zida i krevet za prespavati, a što sam dobio? Danas imam sve to plus zdravstveno osiguranje koje će mi bar malo pomoći da dodam koju godinicu dok sve ne bude gotovo. No, ono što je najvažnije, pronašao sam ekipu koja me polako, ali sigurno gura prema saznanju da postoji nešto više poslije svega ovoga što sam pronašao u ovom životu. Ranije u životu nisam bio karakter kakav sam trebao biti, tamna strana je uvidjela da sam slab. No, nikada ne reći gotovo je. Danas nema te sile koja me može vratiti na putove koje sam prošao da bih stigao gdje sam sada. Godine nisu važne, važno je društvo oko tebe, povjerenje u njih i strah da nikada više ne poklekneš i prođeš sve ono što sam ja u cca 30 godina. I tu se može naći razlog za pohvalu. Živiš sam, odnosno kao da živiš sam. Gledaš tko te želi pokopati, tko pokrasti, ubiti, prevariti. Sada je to iza mene, a do mene sjede i stoje ljudi koji se ne moram bojati već gdje mogu očekivati pomoć, lijepu riječ bez laži, samo istina. To je ono što ide iz mene i molim Boga da toga bude što više. Kada sam osjetim da želim među božje klupe, izmoliti ‘Očenaš’ i ‘Zdravo Marijo’, tada znam da sam na pravom putu, u pravom društvu i da mi dušu hrani onaj koji nikada ništa neće tražiti od mene, pogotovo ne onaj koji mi je uzeo najbolje godine. Sada ću sebi za gušt, svojim prijateljima i svim dobrim ljudima dati sve ono što sam od njih i dobio. Uostalom, dobro se dobrim vraća!

No. Krenimo ispočetka. Rođen sam u Zagrebu 60-tih godina 20. stoljeća. Sudbina je htjela da budem dijete rastavljenih roditelja iz Bosne koji su nakon četiri mjeseca mog života otišli svaki na svoju stranu. Ostavljen sam bio kod ljudi koji su nam iznajmili mali stan. Pod izgovorom da moraju na put, od dva do tri tjedna, zamolili su stanodavce da me pričuvaju uz naknadu. Dani, tjedni, mjeseci i godine su prolazili, a mojih bioloških roditelja nije bilo. Kako sam rastao, progledao, automatski sam Ivana i Paulu (stanodavci) počeo zvati mamom i tatom. Imao sam sreće da nisam završio u kontejneru za smeće. Završio sam u rukama anđela koji su me voljeli isto kao i ja njih. No, moji nazovimo ih staratelji su bili praznih džepova i dobrih duša.  Bili su prisiljeni ostaviti me u dom kada sam imao četiri godine. Redovito su me posjećivali, ali oboje su rano umrli. Ostao sam sam. Nakon toga počeli su moji dodatni problemi. Iz svih domova u Hrvatskoj dobio sam nogu zbog neprimjerenog ponašanja. Kako su oni meni davali svoja mišljenja tako sam i ja njima vraćao. Tukao sam se, ignorirao sam ih, njihove batine sam istrpio, oni moje nisu.  Sa 15 godina bio sam izbačen iz doma na ulicu.

Prije 5-6 godina upoznao sam Zvonka Jambrešića. Vodio je udrugu ‘Savao’ i cijeloga sebe davao u dobročiniteljstvo. Simbioza između nas dvoje bio je moj spas. Počeo sam život, ljude, sve moguće situacije gledati drugim očima. Počeo sam sebe vidjeti pod klupama, na kiši i u milijun situacija koje najgorem neprijatelju ne bih poželio. Uz Zvonka, upoznao sam volontere koji su preuzimali veliki dio posla ne bi li Zvonkić malo odmorio. Volonteri su bili ista kopija Zvonka, bili su jedan čovjek sa milijun istih mozgova, mišljenja… Uglavnom, davali su sve ne bi li beskućnici pojeli toplo, popričali i nasmijali se. Udruga funkcionira jedino dobrotom. Ako je (kao meni) voda došla do grla, udruga bi bila prisutna. Postoji šansa da mi amputiraju desnu nogu. Zvonko, sa ono malo moći, prijatelja, traži način, bilo kakav način ne bi li mi pomogao da cijela situacija izađe koliko god je moguće pozitivna. Druga strana, krstio sam se, počeo vjerovati u Boga, koliko god mi moje misli, razum i opet Udruga „Savao“ sa velikom podrškom Zvonka i volontera dozvoljavaju da se vrati ono što sam polako izgubio prije 35-38 godina. Ponavljam, sada se sve vraća na staro, polako ali sigurno. Zaboraviš, makar taj osjećaj ostane u tebi skoro zauvijek. Tu isto je velika zasluga udruge, osjećaš se kao čovjek. Daješ od sebe sve što možeš. Isto tako, za drago biće dat ćeš više nego za sebe. Opet, zaslugom udruge i svih koji tu udrugu čine onim što ona zaista i je. Zato dragi ljudi pružite ruke koje su pružene vama i ne odbijajte pomoć ako vam je potrebna. Primite Boga u sebe jer on vam je sve dao. Vjera u tebi dat će ti snage da unatoč svim svojim nedaćama pobijediš.“