U kršćanstvu se riječ “crkva” koristi često, ali ovisno o tome koga pitate, može značiti mnogo različitih stvari. Najčešće se koristi za upućivanje na fizičku zgradu u kojoj se kršćani okupljaju na javno bogoslužje. Međutim, to je samo dio definicije, donosi Aleteia.

Prema Katekizmu Katoličke Crkve, izraz “Crkva”, napisana s velikim slovom, iza sebe ima bogatu povijest:

“Riječ ‘Crkva’, ‘Ecclesia’ znači ‘saziv’. Ona označuje zbor naroda, općenito vjerskoga značaja. Taj se izraz često upotrebljava u grčkom Starom zavjetu za skupštinu izabranog naroda pred Bogom, napose za skupštinu na Sinaju gdje je Izrael primio Zakon i bio od Boga ustanovljen kao njegov sveti narod. Nazivajući se ‘ekklesia’ prva zajednica onih koji su povjerovali u Krista priznavala se baštinicom te skupštine. U njoj Bog ‘saziva’ svoj narod iz svih krajeva zemlje. Izraz ‘Kuriak’ od koga su izvedeni Church, Kirche, i sveslavenska riječ Crkva, znači ‘Gospodnja’, ili ‘ona koja pripada Gospodinu’.” (KKC 751)

Ova se definicija obično povezuje s riječju “Crkvu”, napisanu velikim slovom, a odnosi se na mnogo širu zajednicu vjernika. 

“U kršćanskom govoru riječ ‘Crkva’ označuje ‘liturgijsku skupštinu’, ali također i mjesnu zajednicu ili sveopću zajednicu vjernika. Ta su tri značenja zapravo nerazdvojiva. ‘Crkva’ je narod koji Bog okuplja u cijelom svijetu. Ona postoji po mjesnim općinama, a ostvaruje se u liturgijskom skupu, posebice euharistijskom. Ona živi od Riječi i od Tijela Kristova, postajući tako i sama Tijelom Kristovim.” (KKC 752)

Zajednička slika Crkve koja pomaže u otkrivanju ove simbolike da se Gospodin zove zajedno je “ovčji pastir”, gdje je Isus Krist “Dobar Pastir”, pozivajući svoje ovce u skup vjernika. Riječ “Crkva” ima lijepu povijest i višeslojni skup značenja koja je ponekad teško odrediti, ali nameće na umu želju Božju da okupi svu svoju djecu.