Doc. dr. sc. Josip Bošnjaković odgovarajući na pitanje je li bolest kazna za grijeh ili znak prokletstva, istaknuo je kako to pitanje stvara neugodu osobi koja već boluje.

“Svatko od nas prošao je određen spektar bolesti te ako netko doživljava bolest kao prokletstvo ili Božju kaznu nikako si ne pomaže u procesu oporavka. Tu postavku je li bolest Božja kazna baštinimo iz kulture koja je nekad tako to podrazumijevala ne bi li se osoba promijenila. Međutim, takve konstatacije samo pogoršavaju stanje osobe koja boluje, odnosno stvara joj dodatni teret. Realnost je da neki tako gledaju na bolest, ali Bog s nježnošću gleda na one koji su bolesni te bolest nije pokazatelj je li netko pravedan ili nepravedan. Rekao bih da Bog s nama boluje, a ne da nam daje bolest kao kaznu.”

Da nam bolest upravo otvara drugačije mogućnosti, da kroz krhkost zapravo vidimo sebe, svoj život i bližnje na drugi način, ustvrdio je psihoterapeut Bošnjaković.

“Sigurno da kad imamo neku bolest kao što je tumor ili bolujemo od reume ili smo pak doživjeli moždani udar da bolest nosi fizičku bol, ali i psihičku. Shvaćanje da smo krhki produbljuje naše trpljenje i osjećamo psihičku bol. Saznanje da više nismo funkcionalni u društvu, može biti također velika bol. Bolest je izazov, a ako nas društvo još dodatno opterećuje i odbacuje to trpljenje postaje teže.”

Papa Franjo u ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan bolesnika koji se obilježava 11. veljače govori o boli koja prati bolest, a to je napuštenost i izolacija koju osjećaju mnogi bolesnici.

“Kad osobu drugi izbjegavaju zbog bolesti ili osoba koja uslijed bolesti dobije otkaz, dodatno se povećava duševna bol. Nije banalna činjenica da osobe koje su same da se razbole, ili da umru kad su ostavljene. Zbog usamljenosti i depresije osobe se pitaju zašto više nisu vrijedne. Bolesne osobe potrebno je integrirati osobe da se ne osjećaju same”, istaknuo je doc. dr. sc. Josip Bošnjaković.

Doc. dr. sc. vlč. Josip Bošnjaković / Foto: Mihael Varenica

Papa Franjo u poruci naglašava: “Nikad nismo spremni za bolest, a često i priznati da smo poodmakle dobi. Plašimo se ranjivosti, a sveprisutna tržišna kultura tjera nas da je poričemo. Krhkosti nema mjesta. I tako zlo, kad provali i okomi se na nas, ostavi nas ležati na tlu obamrle. Može se dogoditi da nas drugi napuste ili da osjećamo da mi njih moramo napustiti kako im ne bismo bili na teret. Tako počinje samoća i truje nas gorak osjećaj nepravde zbog kojeg se čini da je čak i nebo zatvoreno.”

Psihoterapeut Bošnjaković smatra kako je za krhkost i ranjivost potrebna hrabrost, a to je nešto što se ne spominje kao vrijednost u suvremenom društvu.

“Krhkost je vezana za sposobnost voljenja. Naime, treba imati hrabrosti da se osoba prepusti biti voljena. Ako sam u bolnici treba imati snage i dopustiti drugima da vode brigu o meni i u tim trenucima suočavam se s krhkošću i ranjivošću. Priroda nas uči kako lomovi zahtijevaju dugi oporavak i puno nježnosti i brige. U društvu vrlo malo govorimo o krhkosti i ranjivosti, a svima nama kada bi nam dali na biranje koga želimo imati za prijatelje to bi bile one osobe koje znaju što znači biti krhak i slab jer nas krhkosti približavaju”, poručio je doc. dr. sc. Josip Bošnjaković.

Emisiju “S druge strane ogledala” pogledajte OVDJE.