Na dugom popisu vrlina eutrapelia može proći nezapaženo, ali to je vrlo stara i poznata vrlina, prenosi Aleteia.

Riječ je izvedena iz grčkog εὐτραπελία što se prevodi kao “duhovitost”. I Aristotel o njoj govori kao o “duhovitosti”, “ugodnosti”, “ispravnoj rekreaciji”. Eutrapelia je povezana s razigranošću, zabavom, ali se odnosi i na ugodnost u razgovoru, lakoću i dobar smisao za humor. To je jednostavna radost koja okrepljuje društvo i grije srca. Jedno vrijeme eutrapelia se uglavnom odnosila na nepristojne i bezobrazne šale. Riječ se u Novom zavjetu pojavljuje samo jednom, u poslanici Efežanima gdje se prevodi kao “ludorija, dvosmislena šala”.

“Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje!” (Ef, 5,4)

Međutim, Sveti Toma Akvinski počeo je na eutrapeliu gledati u pozitivnom svjetlu. Oslanjajući se na Aristotelovo objašnjenje da eutrapelia predstavlja mentalno opuštanje, o drevnoj vrlini je napisao: “Kao što je čovjeku potreban fizički odmor da osvježi tijelo tako je i duši potreban odmor. Odmor duše je užitak, što znači da lijek za umornu dušu mora sadržavati sastojak koji uzrokuje užitak. Ljudski um bi se slomio da napetost nikad ne popusti.”

Eutrapelia kao najučinkovitiji izvor dobre volje

Eutrapelia može pružiti gotovo trenutno podizanje raspoloženja. Svi smo vjerojatno već iskusili one dragocjene trenutke kad sjednemo za stol s voljenima i međusobno dijelimo uspomene i lijepe riječi. To ne znači da je eutrapelia prisutna samo na dobroj večeri s prijateljima. Poziva nas da se u mislima usredotočimo na ono što je mirno, lijepo i čisto, daleko od drame i buke svijeta.

Opuštenost, humor i razonoda Božji su darovi koje ne smijemo zanemariti ili prezirati, a istodobno ih ne smijemo ni postaviti u samo središte. Eutrapelia ne želi biti u središtu pozornosti. Samo želi ispuniti svoj zadatak, a to je uljepšati nam život, dati mu boju.