Budi dio naše mreže

Pročitajte pismo 107-ogodišnje Irkinje o borbi protiv stresa zbog Covida-19

Izgubivši supruga, kćeri blizanke i mnogo prijatelja, Nancy Stewart cijeni životne izazove.

/ mp

Najstarija građanka Irske, Nancy Stewart, na papir je pokušala pružiti ljudima potreban poticaj da ih ohrabre za prolazak kroz ovu pandemiju – iako su njezini savjeti savršeni za bilo koju izazovnu situaciju, javlja Aleteia.

Njene nježne, ljubazne riječi stvarno pomažu život staviti u perspektivu, a jednostavne prijedloge, poput šalice čaja i izgovaranja krunice, nešto su što svatko može uključiti u svoj svakodnevni život.

Odvojite vrijeme i pročitajte pismo koje je na Facebooku objavio vlč. Paddy McCafferty, župnik u Belfastu, i sjetite se snage svoje vjere da vas vodi kroz najteža vremena.

Onima koji je potreban razlog da nastave dalje:

“Moje ime je Nancy Stewart i rođena sam 16. listopada 1913. Navršila sam 107 godina. Zamislite navršiti 107 godina u svjetskoj pandemiji. Ovo je definitivno nešto vrlo neobično čak i za mene i sve što sam prošla. Živim u Clonardu u okrugu Meath i u svom domu živim više od 83 godine.

Izgubila sam muža u automobilskoj nesreći 1989. godine, a kćeri blizanke Margaret 2007. godine izgubila sam zbog amiotrofične lateralne skleroze, a potom i Anne 2010. godine koja je umrla zbog tuge za sestrom. Tijekom godina izgubila sam sve svoje prijatelje, što dolazi kad živite toliko dugo na ovoj zemlji.

Imam veliku sreću što još uvijek imam tri kćeri Kathleen, Mary i Olive i jednog sina Finijana te imam 84 unuka, praunučad i prapraunučad.

Suočila sam se s mnogim teškim i tužnim  trenucima, a bila sam prisutna za vrijeme teških vremena u našoj zemlji kad sam svjedočila svjetskim ratovima, podjelama u našem narodu i brojnim tužnim vremenima za našu naciju.

Danas vam pišem kako bih vam poslala svoju ljubav i ponudila svoju molitvu. Trenutno smo u vrlo teškom trenutku za našu zemlju, u našem životu i u našem svijetu. Ali ovim vam se pismom obraćam kako bih vam pružila nadu, vjeru i uvjerenje da će na kraju sve biti u redu.

U drugoj smo fazi ove bitke protiv virusa, ali proći ćemo i kroz ovo. Kao i sve kroz što sam prošl od dana kada sam se rodiL 1913. godine, bez obzira na to koliko su loše stvari postale, i ja sam živi dokaz da možemo preživjeti i u godinama koje dolaze, ovo će biti samo daleka uspomena.

Imam veliku vjeru i to mi je pomoglo zadržati pozitivan stav tijekom borbi s kojima sam se susretala. Zahvaljujem vam što ste kroz ovo teško vrijeme sačuvali vjeru i čvrstoću. Nažalost, trenutno se više ne možemo pružiti ruku prijatelju i zagrliti ih, niti se možemo međusobno pozivati ​​u posjete.

Ali ovdje sam da podijelim svoju priču. U kući sam zaključana od ožujka, zajedno s unukom Louise i iako je bilo teško vrijeme, zajedno smo to prošle. Pijemo čaj. Izgovaramo molitve. Pečemo. Smijemo se. Telefoniramo. Mogu se čak i video-pozivom čuti s obitelji i prijateljima i svakodnevno sklapam nove prijatelje koje mi Bog daje na ovoj zemlji.

I to je vrlo važno reći. Ako se osjećate slabo, pokušajte nazvati nekoga ili čak otići u šetnju. Također molim Boga da mi pomogne ako se osjećam loše. Ovo je teško za sve, ali pazite da se dobro držite i nosite masku. Ako budete zdravi, i vaš će um ostati zdrav.

Nastavite razgovarati. Cijeli život uvijek vjerujem u čavrljanje i ispijanje čaja i izgovaranje molitve ili desetice krunice. Ovo je trenutak kako bi zadržali vjeru i nastavimo vjerovati da će sve ispasti dobro.

Moramo pokušati biti sigurni da nikoga ne ostavljamo za sobom, a također da se ne gubimo iz vida. Ovo je trenutak za čovječanstvo da zakorači naprijed u brizi za drugoga. Moramo paziti na sebe, ali također moramo paziti na sve one oko nas. Podignite pogled i nasmiješite se čak i ako imate masku.

Oči će vam se nasmiješiti i to bi moglo biti sve što netko treba nastaviti. Nijedno dobro djelo nikad ne ostane neprimijećeno pa se potrudite da i dalje budete dobri. Nismo ovdje da živimo za sebe već da živimo jedni za druge.

Ne mogu vjerovati da sam dogurala do ove dobi, osjećam se tek kao da imam 50 godina, ali sada kad sam ovdje, sve što mogu reći je molim Boga da budem ovdje za svoj sljedeći rođendan. Moramo uvijek gledati naprijed. Ne mogu vjerovati da sam najstarija osoba u Irskoj, a koja živi u svom domu, ne osjećam se toliko staro.

Kad me Bog želi, doći će me uzeti, ali zasad ću i dalje uživati u svom životu, voljet ću svoju obitelj i izgovarat ću svoje molitve iz dana u dan. Dobra hrana i ispijanje puno čaja moja je tajna dugog života, kao i zadržavanja pozitivnog stanja koliko god možemo. Uvijek se moramo veseliti i nadati se najboljem.

Hvala vam što mislite na mene u svojim molitvama i svojim mislima i obećavam da ću misliti na vas u svojim brojnim krunicama koje govorim svaki dan.

Puno vam hvala što ste pročitali i moje pismo i nadam se da sam vam, makar na malo, pomogla da se u ovom trenutku osjećate manje usamljeno. Uvijek ima nade i kad nastavimo razgovarati jedni s drugima, nijedan dan se neće činiti praznim i možemo to zajedno proći. Potrebna je samo mala svijeća da se ukloni mrak i u svakom od nas možemo biti ono svjetlo na svijetu.

Ovo će teško vrijeme uistinu proći kao i sve ostalo i važno je samo kroz što smo si pomogli.

Mnogo blagoslova i puno ljubavi,

baka Nancy”

Ključne riječi:
koronavirus

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja