Život Padra Pija, uz radosti službe koju je obnašao, bio je isprepleten i patnjom, manjom i većom, nekad skrivenom, a nekad vidljivom samo malom broju ljudi. Gubitak najmilijih duboko je znao ganuti nježno srce Padra Pija iz Pietrelcine. No posebno veliku prazninu u srcu ostavio je događaj koji se zbio 3. siječnja 1929. godine – smrt mame Peppe, donosi Padre Pio TV na svom YouTube kanalu.

Maria Giuseppa, za članove obitelji i za prijatelje Pietrelcinese mama Peppa. Stanovnici Pietrelcine dugo su pamtili vitku figuru mame Peppe odjevene u bijelu bluzu ili umotane u šal ovisno o godišnjem dobu, uvijek sa svježe opranim bijelim rupčićem na glavi prema običaju toga kraja.

Iako seoska žena, imala je osobine sjajne dame u uglađenom i srdačnom ophođenju. Djelovala je ozbiljno, uljudno i pobožno poput mnogih drugih žena na dobrom glasu. Kao majka brojne obitelji, teško je radila od jutra do mraka, u kući ili na imanju.

Kad je sin i neželeći postao slavan, mama Peppa nastavila je živjeti u kamenom kraju Pietrelcine, u sjeni, slijedeći običaje seoske žene koja drhti i moli se poput prave kršćanske majke za dobro svoga sina.

5. prosinca 1928. mlada Amerikanka Mary Pyle nakon kratkog boravka u Pietrelcini vratila se u San Giovanni Rotondo povevši sa sobom i majku Padra Pija kako bio provela Božić uz sina. Tako je majka konačno bila u blizini sina obilježenog stigmama kojega nije vidjela pune četiri godine.

„To nikada, sin treba majci ljubiti ruku, a ne majka sinu.“

Kad je tog 5. prosinca 1928. stigla u San Giovanni Rotondo, susrela se sa sinom na Trgu Santa Maria delle Grazie. Bio je to vrlo dirljiv trenutak; kad je mama Peppa na trgu ugledala sina pošla mu je ususret i primila ga za ruku, no Padre Pio ju je odmah povukao. Majka je ipak nastavila: „Padre, ljubim ti ruku za tetu Liberu.“ Tako mu je uspjela dati prvi poljubac. „Zatim ti ljubim ruku za tetu Pellegrinu“; tako mu je mama Peppa dala i drugi poljubac. A zatim i za tetu Filomenu; bio je to treći poljubac. I tako je mama Peppa nastavila dalje ljubiti ruku svoga sina za deset i više teta, kuma i drugih žena, a potom je napokon rekla: „A sada ti, Padre, ljubim ruku za sebe.“ U trenutku kad je prišla da mu poljubi ruku, Padre Pio odmah ju je opet povukao i odjednom rekao: „To nikada, sin treba majci ljubiti ruku, a ne majka sinu.“

Od tog dana mama Peppa je poslušala sina i više mu nije pokušavala poljubiti ruku. No svakog jutra, primivši svetu pričest u staroj crkvici Santa Maria delle Grazie iz njegovih ruku na glavnom oltaru, čim bi Padre Pio prošao, mama Peppa bi se sagnula i ljubila tlo kojim je hodao.

Sljedećih dana usprkos snijegu i hladnom i oštrom vjetru San Giovanni Rotonda, mama Peppa je svako jutro izlazila iz kuće Mary Pyle gdje je odsjedala u istu crkvicu kako bi prisustvovala svetoj misi i pozdravila svaki dan sina. U San Giovanni Rotondo je došla odjevena u laganu odjeću za zimsko doba, ali nije ni od koga htjela prihvatiti komad vunene odjeće.

Očevidac Francesco Morcaldi ne sjeća se ničega ljupkijeg od osmijeha Padra Pija i njegove molitve pored majčine postelje, ničega nježnijeg od njegove pažnje da joj pruži malo olakšanja.

U božićnoj noći uputila se u crkvu prepunu vjernika. Sjela je između oltara Bezgrešne i ispovjedaonice Padra Pija i tako prisustvovala trima misama. Zatim je otišla kući i legla u krevet. Nažalost liječnik joj je nakon tri dana dijagnosticirao dvostruku upalu pluća.

Padre Pio koji je bio vrlo vezan za majku odmah je otišao vidjeti je te se potom vraćao nekoliko puta na dan, uvijek u pratnji superiora samostana koji je svakog jutra bolesnici donosio svetu pričest.

1. siječnja 1929. Padre Pio ju je opet došao posjetiti. Ostao je uz njezin krevet od 13:30 sve do ponoći obasipajući je nježnošću i ljubavlju pripremajući je tako za posljednje putovanje.

Očevidac Francesco Morcaldi ne sjeća se ničega ljupkijeg od osmijeha Padra Pija i njegove molitve pored majčine postelje, ničega nježnijeg od njegove pažnje da joj pruži malo olakšanja.

Padre Pio koji je znao tražiti i izmoliti drugima ozdravljenje, za vlastitu majku samo je molio da bude volja Božja.

“Mama moja, mama moja lijepa, mamice moja!”

2. siječnja došao joj je ponovno u posjet. Mama Peppa je bila u vrlo teškom stanju i Padre Pio se više nije micao od kreveta. Otac Raffaele iz mjesta Sant’Elia a Pianisi podijelio joj je posljednje sakramente. U zoru 3. siječnja 1929. kad je vidio da će majka uskoro umrijeti, više nije mogao izdržati, poljubio joj je čelo, glasno zajecao i odjednom se onesvijestio. Dva liječnika su ga podigla i udaljila od kreveta. Mjesto Padra Pija zauzeo je zatim superior samostana otac Raffaele u čijem je naručju izdahnula dobra majka Padra Pija u dobi od 70 godina.

3. siječnja 1929. u 6 sati i 15 minuta u krevetu u susjednoj sobi Padre Pio je tugovao u moru suza natapajući rupce toliko da su čak i prisutni plakali zbog njegova bolnog jadikovanja.

“Mama moja, mama moja lijepa, mamice moja!”

Netko je, pak, želeći ga utješiti, rekao: “Ali dragi Padre Pio, sami ste nas učili da bol ne smije biti ništa drugo doli izraz ljubavi i da to moramo ponuditi Bogu. Zašto onda tako žalosno plačete Padre?” A Padre odgovori: “Ali ovo su upravo suze ljubavi, ništa osim ljubavi!”

Dan nakon 4. siječnja 1929. mama Peppa odjevena kao franjevačka trećoredica pokopana je na groblju u San Giovanni Rotondu. Padre Pio slomljen od boli pratio je majčin odlazak s prozora kuće Mary Pyle u kojem je morao prenoćiti iscrpljen zbog gubitka najmilije osobe. Sprovod mame Peppe bio je prava pobjeda ljubavi i molitve.