Vlč. Seitz, sada župni vikar u župi Sv. Ivana evanđeliste u Wahpetonu, Sjeverna Dakota, u SAD-u, rekao je za CNA kako je njegov otac razmišljao o đakonatu još davno, a sada se to napokon i ostvarilo, donosi Nedjelja.ba.

Premda je ređen prije svoga oca, istaknuo je kako mu je njegov sveti primjer upravo pomogao da se odluči za svećeništvo.

„Samo gledanje na stvari iz moje perspektive, zapravo je njegov primjer kršćanina što je dovelo do toga da moja vjera raste te mi je pomogao da naučim koliko je [vjera] važna, u doba kada je toliko ljudi zanemaruje“, komentirao je Eric naglasivši da je jednostavno zvanje kršćanina njegova oca pomoglo i njemu samomu da otkrije svoje zvanje.

Put ka svećeništvu

Inače, danas vlč. Seitz mlađi, služi kao vikar vlč. Daleu Lagodinskom u ruralnom mjestu Wahpeton. Njegov otac, đakon Ben na službi je u crkvi Svetih Ane i Joakima u najvećem gradu Sjeverne Dakote, Fargu, što je 80-ak km sjeverno.

Odrastajući u obitelji vojnih pilota, vlč. Eric je kazao kako su se često selili, ali privlačnost prema svećenstvu pratila ga je dok je pohađao katoličku školu u svakom gradu u kojem su se nastanili njegovi.

U sedmom razredu tijekom pokorničkoga bogoslužja, rekao je, da mu je ideja postati svećenikom samo proletjela kroz glavu, dok je razmišljao o tome što bi mogla biti u budućnosti.

„Dok sam prolazio kroz ostatak srednje škole i prelazio u višu školu, od različitih sam ljudi čuo kako misle da me mogu vidjeti kao svećenika“, prisjetio se.

„Tako sam na kraju svoje srednje škole shvatio da moram početi donositi neke odluke. Otišao sam na duhovne vježbe, što mi je bilo od velike pomoći, i razgovarao sam sa svojim župnikom i referentom za duhovna zvanja te svojim roditeljima“, objasnio je vlč. Eric i dodao kako je odlučio poći u bogoslovno sjemenište odmah nakon srednje škole.

Spomenuo je kako se u početku donekle hrvao sa svojom odlukom, jer je uz svećenički poziv također osjetio i želju oženiti se.

Nakon vojne službe postao đakon

„I dok sam prolazio kroz vrijeme bogoslovije, počeo sam primjećivati ​​u sebi da svećeništvo nije samo nešto što Bog želi za mene, nego je to što sam i ja želio činiti. Ovo mi nije bilo nametnuto; bila je želja moga srca da prođem kroz ovo“, posvjedočio je, prisjetivši se kako je njegov otac Ben govorio o želji da se pridruži đakonatu dok je Eric bio tek u četvrtom razredu, ali kako je morao čekati da „Božji trenutak“ bude pravi.

Ben nije mogao pristupiti svetom redu đakonata odmah, nego tek nakon što je napustio vojsku, budući da vojna nadbiskupija ne nudi program đakonata. Na kraju je magistrirao teologiju, a njegova je konačna formacija trajala pet godina.

Savjet za one koji razmišljaju o zvanju

Vlč. Eric je rekao da njegova majka, preobraćenica u vjeru, vrlo podržava zvanja svog sina i supruga, te ga i ponekad nazove i zatražiti da moli na određene misne nakane.

Što se tiče savjeta za one koji još uvijek razmišljaju o svome poziv, otac Eric ima jednostavan savjet: „Ostanite smireni i razgovarajte s nekim mudrim kojemu možete vjerovati.“