Prenosimo tekst s mrežnih stranica HKS-a:

https://www.facebook.com/uniladsound/videos/208231113776638/

Nalazimo se u razdoblju pandemije COVID-19. Mediji nas «bombardiraju» vijestima, aktualnim stanjima, broju oboljelih, stanju izvan Hrvatske i u redu je da znamo, ali svjedočimo i stvaranju panike koja ljude tjera na masovnu potrošnju i kupnju osnovnih sredstava za život, a ponekad i ne tako osnovnih. U cijelom tom kaosu informacija moramo znati izabrati one prave. Kako? Vrlo teško. Svatko ima svoje mišljenje, svoj stav, svoju teoriju i više ne znamo kome vjerovati. I onda nam prijeti još veća katastrofa, da ne slušamo upute i preporuke koje su dobre za nas i ljude oko nas. Internetom kruži kampanja #ostanidoma. Tu kreće poziv na usporavanje panike, ali i njenog «liječenja». Diljem Europe zatvaraju se kina, kazališta, odgađaju se koncerti. Ostani doma, gledaj filmove, serije, budi kreativan, pospremi sobu, pričaj s obitelji, pročitaj knjigu. Neki su ozbiljno shvatili ovaj zadatak. Ovih dana u kritičnoj Italiji na balkonima i ulicama među stanovnicima kružila je pjesma, čuo se zbor susjeda kako u zajedništvu, bez proba, bez nota, kontakta, pjevaju. Sve je više takvih solidarnih momenata. Glazbenik saksofonist otvorio je širom prozore i zasvirao, a cijeli kompleks zgrada postale su lože kao iz jednog velebnog kazališta, a na kraju nastupa glazbenik je dobio gromoglasni pljesak, bez karata, bez ulaznica, samo glazba i društvo. Ovi nam primjeri razvlače osmjeh na licu. Glazba nas spaja i u teškim trenucima. Svjedoci smo brojnih humanitarnih akcija koje su okupljale poznate glazbenike koji su se zajedno udružili i poslali sliku svijetu da i oni svojim talentom mogu pomoći. Oni pomažu, stvaranjem zajedništva, točnije, stvaranjem osjećaja zajedništva i empatije. Društvo se ponekad treba probuditi i potaknuti nas kako bismo postali svjesni onoga što možemo učiniti. Taj posao vrlo dobro obavlja glazba, ona skoro svakoga dodirne, a često i usmjeri na određeno djelovanje, glazba nas pokreće i vrlo se dobro snalazi u sretnim i radosnim, ali i kriznim situacijama. 

Ova nas je pandemija iznenadila, od nas traži da ostanemo doma, da minimaliziramo kontakte u javnosti. Kako to «ona» misli? Mi živimo u 21. stoljeću, ne može to od nas očekivati, kada radimo 0-24, žurimo ulicama i bezbrižno se guramo među masom kako bismo stigli na vrijeme, a da toga nismo ni svjesni, sve do sada. Da, odgovor je da, može i mora. Shopping centri su prazni, radno vrijeme se skraćuje, škole i fakulteti imaju alternativu klasičnoj nastavi, vrtići ne rade, muzeji i kazališta nude nam svoje umjetničke proizvode putem interneta. Sve ide k tome da smo više doma, da smo više obitelj, da smo više zajednica, da brinemo za sebe, da brinemo za naše zdravlje, da brinemo za starije i nemoćne. Nije li to pozitivno, nije li sve to ono što predstavlja idealnu situaciju, nije li to ono prema čemu težimo? Možda nas ova pandemija nauči nečemu, da ovisimo jedni o drugima, da onaj drugi postoji, da nećemo opstati ako ne brinemo jedni o drugima. Ovdje se ne radi samo o zdravlju, nego i o humanosti, o čovječnosti. Upravo nam to potvrđuje primjer glazbenika i pjevanja s balkona. Ipak smo nešto naučili: da smo tu gdje jesmo zahvaljujući onome drugome, da zahvalimo onima koji o nama brinu. 

Budimo tu jedni za druge, koliko god udaljeni jedan od drugoga moramo biti, ali u duhu zajedništva postanimo bliži no ikada, i ne samo sada, nego i inače. 

Marija Žagmešter

Marija Žagmešter, magistra sociologije, asistentica na Odjelu za sociologiju i studentica poslijediplomskog studija Sociologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Ujedno i glazbenica flautistica i zaljubljenica u glazbene teme na području sociologije.