Budi dio naše mreže

Kako je jedan kršćanski simbol pretekao drugi

Kršćanstvo obiluje simbolima, a najistaknutiji je dakako križ. Nekoć „sprava za mučenje“, odnosno za užasnu smrt, postala je izvorom identiteta za milijune kršćana.

/ mp

Nakon što je car Konstantin legalizirao kršćanstvo, sljedbenici Raspetoga bili su u mogućnosti otvorenije prikazivati „instrument“ spasenja…

No, križ nije uvijek bio u prvom planu. Da, kršćani su oduvijek vjerovali kako je Isus preminuo na križu i trećeg dana uskrsnuo od mrtvih, ali dok kršćanstvo nije steklo pravni status u Rimskom Carstvu, križ se nije mogao prikazati tako otvoreno, donosi Nedjelja.ba.

Kako navodi enciklopedija Brittanica, prije vremena cara Konstantina, u 4. stoljeću, kršćani su bili krajnje oprezni prema prikazivanju križa jer ih je to moglo izložiti ismijavanju ili opasnosti.

Stoga je u prvim stoljećima Crkve znak raspoznavanja kršćana bila riba. Zašto riba, koja je u pretkršćanskoj umjetnosti korištena kao ukrasni znak? Najprije, grčka riječ za ribu – IHTHYS pružala je zgodan alat kršćanima da imaju na umu, kako navodi Katolička enciklopedija, Kristov lik i njegovu poruku vjernicima: „Iesous Hristos Theou Yios Soter“, odnosno „Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj.“

Za simboliku ribe znamo kroz arheologiju i pisane zapise. Katolička enciklopedija objašnjava kako je najraniju literarnu referencu za simboliku ribe napisao Klement Aleksandrijski, rođen oko 150., koji svojim čitateljima u djelu Pedagog preporučuje da im na pečatima budu ugravirani golub ili riba.

Još prije toga, u prvim desetljećima drugog stoljeća pronalazimo ribu prikazanu na rimskim spomenicima poput grčke kapelei kapele sakramenta u katakombama sv. Kalista. Ali nakon 4. stoljeća simbolika ribe postupno je nestajala, a simbolika križa bivala sve snažnijom, što se jasno zrcali i danas.

Ključne riječi:
križ

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja