Kršćanstvo obiluje simbolima, a najistaknutiji je dakako križ. Nekoć „sprava za mučenje“, odnosno za užasnu smrt, postala je izvorom identiteta za milijune kršćana.
Nakon što je car Konstantin legalizirao kršćanstvo, sljedbenici Raspetoga bili su u mogućnosti otvorenije prikazivati „instrument“ spasenja…
No, križ nije uvijek bio u prvom planu. Da, kršćani su oduvijek vjerovali kako je Isus preminuo na križu i trećeg dana uskrsnuo od mrtvih, ali dok kršćanstvo nije steklo pravni status u Rimskom Carstvu, križ se nije mogao prikazati tako otvoreno, donosi Nedjelja.ba.
Kako navodi enciklopedija Brittanica, prije vremena cara Konstantina, u 4. stoljeću, kršćani su bili krajnje oprezni prema prikazivanju križa jer ih je to moglo izložiti ismijavanju ili opasnosti.
Stoga je u prvim stoljećima Crkve znak raspoznavanja kršćana bila riba. Zašto riba, koja je u pretkršćanskoj umjetnosti korištena kao ukrasni znak? Najprije, grčka riječ za ribu – IHTHYS pružala je zgodan alat kršćanima da imaju na umu, kako navodi Katolička enciklopedija, Kristov lik i njegovu poruku vjernicima: „Iesous Hristos Theou Yios Soter“, odnosno „Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj.“
Za simboliku ribe znamo kroz arheologiju i pisane zapise. Katolička enciklopedija objašnjava kako je najraniju literarnu referencu za simboliku ribe napisao Klement Aleksandrijski, rođen oko 150., koji svojim čitateljima u djelu Pedagog preporučuje da im na pečatima budu ugravirani golub ili riba.
Još prije toga, u prvim desetljećima drugog stoljeća pronalazimo ribu prikazanu na rimskim spomenicima poput grčke kapelei kapele sakramenta u katakombama sv. Kalista. Ali nakon 4. stoljeća simbolika ribe postupno je nestajala, a simbolika križa bivala sve snažnijom, što se jasno zrcali i danas.