Mnogi su se ljudi uvjerili, na osnovu vlastitog iskustva, da homeopatski pripravci pomažu čak vrlo maloj djeci, dakle u slučajevima u kojima nije moguće govoriti o placebo efektu jer nitko ne može uvjeriti dojenče da će nešto „djelovati, jer je to nešto jako skupo“… Gdje je dakle izvor učinkovitosti homeopatskih preparata?

Na mrežnoj stranici o. Vojtecha Kodeta koji je dugi niz godina obavljao službu egzorcista, pažnju privlači svjedočanstvo slovačke liječnice Emilie Vlčkove koja se godinama bavila homeopatijom. Zamolili smo dopuštenje objaviti njeno svjedočanstvo u časopisu Ljubite jedni druge! i rado je pristala, piše portal Božje milosrđe. Uz dozvolu uredništva prenosimo svjedočanstvo koje je s poljskog jezika prevela Jelena Vuković.

Bila sam homeopat s certifikatom

Pedijatrica sam po struci. Imam četvero djece u dobi od 14, 12, 9 i 6 godina. Od 1995. do 2000. školovala sam se za homeopatkinju. Imam certifikat austrijske škole za homeopatiju, sudjelovala sam na predavanjima o indijskoj, tzv. revolucionarnoj, homeopatiji i završila tečaj BIHOST (metoda biokemijsko-homeopatske regulacije metabolizma). Budući da sam u to vrijeme bila na rodiljnom dopustu, homeopatskim sam pripravcima liječila najprije svoju djecu i nekoliko znanaca. Bila sam oduševljena homeopatskim „lijekovima“ i vjerovala da su to bezopasni biljni preparati.

Prvo djelotvornost, a zatim problemi

Djeci sam davala homeopatske pripravke prije svega radi liječenja infekcije dišnih putova. Moja kći je najprije dobivala antibiotike koji joj nisu pomogli, nakon čega sam je tretirala homeopatskim pripravcima koji su je djelotvorno izliječili. U međuvremenu se kod mene, odmah sljedeći dan nakon korištenja homeopatskog pripravka, pojavila bradavica. Ponekad se događalo da mojim poznanicima homeopatski pripravak ne bi pomogao, ali sam to objašnjavala svojom nedovoljnom praksom i neiskustvom u homeopatiji. No, nakon nekog vremena kod djece su se počele pojavljivati teškoće koje nisam znala objasniti – nisu bile tjelesne već psihičke naravi.

Foto: Pixabay

Nutarnji kaos: oduševljenje i nemir

Kako je izgledao moj daljnji put s homeopatijom? Naš svećenik me upozorio da ta vrsta liječenja ima veze s pokretom New Age, ali kako sam zdušno branila homeopatiju, na koncu mi je samo rekao da se malo ozbiljnije pozabavim tim problemom… Pošla sam dakle na daljnje školovanje. U svojoj sam nutrini počela osjećati veliki nemir, ali nisam znala zašto. Čitala sam sve što se o homeopatiji moglo pročitati i mnoge sam pitala za njihovo mišljenje o tome. Nitko mi nije mogao dati zadovoljavajući odgovor.

S jedne strane, u srcu sam osjećala nemir, a s druge strane homeopatija me oduševljavala i privlačila. Nisam to mogla razumjeti te sam dalje tragala u želji da otkrijem istinu.

Prvi koraci do spoznaje istine

Dva su događaja bila prijelomna za promjenu moga načina razmišljanja. Jedna mi je poznanica ispričala o susretu s alkoholičarom kojega su jedne večeri pronašli kako leži pokraj ceste. Odveli su ga kući i molili za nj molitvu za oslobođenje od zloduha alkoholizma. Nakon mjesec dana doznala je da je ovaj muškarac prestao piti i započeo pripremu za primanje sakramenata. Rekla mi je i na koji način su molili za nj. Prvi put u životu sam čula takvu molitvu.

Na promjenu mog načina razmišljanja snažno je utjecala i knjiga Judith Erdélyowe Alternativna medicina u svjetlu Biblije (Alternativna medicina vo svetle Biblie, Bratislava 2000.). U knjizi autorica alternativnu medicinu, u koju ubraja i homeopatiju, često povezuje s okultizmom. To me silno prestrašilo. Nisam htjela imati ništa zajedničko s okultizmom. Kleknula sam pred križ i počela moliti riječima: „Gospodine Isuse, molim Te, oslobodi me od duha magije i okultizma!“ Zatim sam molila za darove Duha Svetoga. Molitva se vinula kao krik iz mog zbunjenog srca. Tek kasnije sam shvatila kako je ona promijenila smjer moga života. Ono što je nakon te molitve uslijedilo – promjena mog načina razmišljanja – i danas držim čudom. Odmah mi se sve počelo razjašnjavati.

Aparati

Na posljednjem tečaju homeopatije kupila sam i dva aparata u uvjerenju da će mi koristiti u liječenju pacijenata. Uz pomoću aparata koji koriste metode EAV-a (elektroakupunkturu dr. Volla), moguće je pregledati pacijenta i pronaći mu najdjelotvorniji homeopatski pripravak. Na taj način liječnik-homeopat uštedi jako puno vremena koje bi inače posvetio potrazi za odgovarajućim lijekom u Repetitoriju i Materii Medici. Pomoću tog aparata moguće je proizvesti i homeopatski lijek čak od obične vode. Dovoljno je da homeopat ima tzv. dijagnostičke lijekove. Zahvaljujući spomenutom aparatu pacijent dobiva homeopatske pilule – čistu vodu kojoj je poslana informacija iz homeopatskog preparata. Aparat služi i za mjerenje energije u pojedinačnim akupunkturnim točkama. Za vrijeme tečaja prodavali su ga distributeri iz inozemstva. Morala sam se brzo odlučiti. Kolege homeopati nagovarali su me da ga kupim jer da je uređaj vrlo povoljan i učinkovit.

Foto: Unsplash

Visak s modnim dizajnom

Aparat sam i koristila u nekoliko navrata. Pokazao se djelotvoran. Nisam trebala nikakve homeopatske lijekove. Dovoljno je bilo imati spomenuti aparat. Na posljednjim predavanjima na kojima sam sudjelovala, predavačica je naglasila da se djelotvornost homeopatije ne temelji na djelovanju kemijskih supstanci već na prijenosu informacija. Taj tren sam se osjećala jako glupo, jer sam pet godina pohađala razne tečajeve i škole, a da bih ovo tek sada saznala.

Na brojčaniku aparata nije bilo nikakvih mjernih jedinica ni oznaka. Postala sam svjesna da mi aparat pruža samo dvije moguće opcije – dva jednostavna odgovora (poput viska): odgovor „da“ – kada na aparatu svijetli lampica između vrijednosti 80 i 90 ili odgovor „ne“ – kada se na aparatu upali lampica između  vrijednosti 50 i 60. Užasnula sam se jer mi je postalo jasno da je riječ o okultnoj napravi. Kada bi liječnik koristio visak svi bi ga ismijali, no u naše je vrijeme jako jednostavno i „in“ načiniti aparat modernog dizajna koji ostavlja dojam…

Aparat je još bio pod garancijom pa sam ga htjela odmah vratiti i dobiti svoj novac natrag – koštao je 50000 slovačkih kruna (1666 €!). Nazvala sam distributere i rekla im da se aparat pokvario. Ismijali su me, uvjeravajući me kako se na tom aparatu ništa ne može pokvariti…

Povjerovala sam u tu stvar!?

Drugi aparat – džepno računalo „dlanovnik Psion“ – nalikovao je nešto većem mobitelu. Funkcionira tako da na ekranuispišemo naziv homeopatskog lijeka i ime pacijenta. Pošto pritisnemo tipku Mode homeopat, informacija – odnosno homeopatski pripravak – šalje se direktno u organizam pacijenta!? Nevjerojatno! I ja sam povjerovala u takvu stvar!? Pitala sam svog brata, inženjera elektrotehnike, kakvu to informaciju aparat šalje, jer mi se činilo da to stvarno djeluje. Brat me nazvao naivnom ako stvarno vjerujem u takve stvari. Pregledavši aparat, lakonski je primijetio: „To je obično malo računalo.“ Tada još nisam razumjela o čemu se uistinu radi. Tek mi je nakon molitve za oslobođenje nadošla misao: „U aparatu nema ništa – to je obična magija. To je okultna sprava!“

A što ste, gospođo, mislili?

Htjela sam vratiti aparat i povratiti svoj novac. Homeopatkinji s kojom sam razgovarala rekla sam da sam shvatila da se radi o bijeloj magiji i da taj aparat ne želim više koristiti. Rekla je: „A što ste, gospođo, mislili?“ Osjećala sam se kao da mi je netko „zveknuo“ šamar. Homeopatkinja je znala da je to magija, ali o tome na tečajevima nije rekla ni jednu riječ!? Nastavila sam istraživati.

Prva knjiga, koju mi je kupio muž, bilo je pismo Toskanske biskupske konferencije: Magija, vračanje i demonski utjecaji (Magia, wrózbiarstwo i demoniczne wpływy, Jas 2001.). Već iz uvoda u knjigu doznala sam da postoji tzv. usporedna magija prema kojoj se iz sličnoga stvara slično. Odmah sam se sjetila temeljnog načela homeopatije: „Slično se liječi sličnim“ i shvatila da osnove homeopatije proizlaze ih magije. Moja odluka o homeopatije bila je jednoznačna: dosta s tim! Odbacila sam i francusku školu u kojoj nema ni govora o djelovanju bilja i minerala, već o djelovanju magije – bijele magije! Stvari koje nisam shvaćala za vrijeme školovanja o homeopatiji počele su mi bivati sve jasnije. Počela sam shvaćati i veze između tih stvari.

Druga strana homoepatije

Kao što sam na početku spomenula, počeli su problemi s mojom djecom. Moja najstarija, tada devetogodišnja kći imala je, za vrijeme korištenja homeopatskih pripravaka, košmare zbog kojih se noću budila puna straha. Tražila sam uzroke, ali isprva uopće nisam ni pomislila da bi uzrok mogla biti homeopatija. Vrhunac je bio kada je moje dijete u snu vidjelo đavla koji je htio da mu kaže svoje da. Kasnije je ponovno sanjala zloduha koji joj je htio odsjeći ruke i noge. Molila sam s njom molitvu za oslobođenje i takvi se snovi više nisu vraćali, ali ju je dugo vremena bilo strah zaspati.

Druga kći noću nije mogla disati i, makar nije bila ni prehlađena niti je imala alergiju, problemi s disanjem su postajali sve veći. Prošla je pravu muku: nije mogla disati, ljutila se, mlatila nogama po krevetu i budila braću i sestre. Jednom mi je na pamet došla misao da počnem moliti. Kada je kći ponovno zapala u takvo stanje, položila sam na nju ruke i molila molitvu za oslobođenje od demona homeopatije. Na moje čuđenje, dijete je zaspalo i sljedećih noći spavalo mirno.

Moj sin, koji je tada imao tri godine, proživljavao je strašne napade agresije koje nisam znala objasniti… Molitvu za oslobođenje nisam molila jedino za svoju najmlađu kći koja je imala šest mjeseci kada sam se prestala baviti i koristiti homeopatiju.

Oni su spalili knjige, a ja i aparate!

Zapitala sam se: „Kako dalje?“ U tome su mi pomogle duhovne vježbe za nutarnje iscjeljenje. Zahvaljujući njima, shvatila sam u kakvom sam se stanju našla. Intenzivno sam počela čitati Sveto Pismo. Potaknuta biblijskim tekstom: Podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima (Dj 19, 19), spalila sam sve svoje homeopatske knjige. No, nisam znala što bih učinila s aparatima. Trebalo mi je čak sedam mjeseci da shvatim da moram uništiti i njih. Zajedno s mužem, razmontirala sam ih i spalila. Mojim srcem zavladao je mir.

Emilia Vlčkova, dr.med.
Miłujcie się, 3/2014, 36-38