Ono što nam je usađeno od malena, u tim nekim buntovnim trenucima, godinama, možda nam je bilo dosadno, ali s godinama sve „sjedne na svoje mjesto”. I shvatimo da su naše bake, i prije nego što smo se rodili, molile za spas naših duša. Mole one i dalje, ali trebamo se toj molitvi, toj vjeri i mi pridružiti, donosi Book.hr.

Ovih dana oduševljava fotografija koja je objavljena na Facebook stranici Župe svetog Ante – Raskrižje. Na njoj je prikazana baka Anđa koja sa svojih 99 godina života ne odustaje od molitve. Mnogo možemo naučiti od naših starijih jer način na koji su oni odgajani, način kako su proživjeli svoje živote govori o pravim vjernicima. Onima koji svoju vjeru ne žive s ispraznim riječima već ju pokazuju na djelu.

Zar možemo imati izgovor da nam se ne moli krunica? Kada vidimo da jedna baka skršenih leđa i umornih očiju, sjedi pred crkvom i tiho moli? Ona nam treba biti uzor u našim životima. Čak ako i prestanemo moliti, vratimo se. Vratimo se molitvi. Sjetimo se da će nas Majka primiti u svoj zagrljaj. A svi znamo kako će nas molitva krunice još više približiti Isusovoj i našoj Nebeskoj Majci. Usredotočena molitva krunice uči nas poniznosti, krunica nije dosadno prebiranje po zrncima. Po toj istoj krunici, kada ju molimo skrušeno i usredotočeno, približavamo se Mariiji. A zar će Majka odbiti prošnje svoje djece i prenijeti ih svom Zaručniku i Isusu? Kamo sreće da svi imamo vjere kao naše bake i djedovi.

„Skršenih leđa i umornih očiju, sjedi pred crkvom pod vedrim nebom, svaka brojanica krunice joj je most do nebesa. Njene molitve su tihe, ali srce joj odjekuje od emocija dok se sjeća svojih najdražih i traži utjehu u vjeri. Naša draga i mila teta Anđa (čekajući 100.)”, navode.