Članovi Pododbora za obitelj i obranu života Španjolske biskupske konferencije izrazili su da s dubokom tugom gledaju na situaciju Noelije – djevojke čija priča odražava nakupljanje osobne patnje i niza institucionalnih propusta.

Život obilježen patnjom

Noelia Castillo bila je kći razvedenih roditelja. Pod javnim skrbništvom boravila je u centru za maloljetnički pritvor, gdje je, kako je svjedočila, pretrpjela grupno silovanje. Patila je od teške depresije kao 74-postotni invalid, prenosi EWTN News.

Djevojci je, prema sudskim dokumentima, dijagnosticiran opsesivno-kompulzivni poremećaj i granični poremećaj osobnosti.

U listopadu 2022. pokušala je počiniti samoubojstvo nakon čega je ostala u invalidskim kolicima. Unatoč ozljedama, mogla je ustati i obavljati osnovne zadatke; ali je kazala da je živjela u samoći, bez životnih ciljeva.

U travnju 2024. zatražila je eutanaziju koja joj je odobrena za kolovoz, ali njezin otac je, uz podršku zaklade Kršćanskih odvjetnika, uspio zaustaviti pogubljenje i priznati pravo obitelji da mu se usprotivi.

Prema španjolskom zakonu, da bi zatražila eutanaziju, osoba mora biti punoljetna i mentalno sposobna te potpuno svjesna u trenutku podnošenja zahtjeva; također mora imati španjolsko državljanstvo ili imati legalni boravak dulje od 12 mjeseci te „patiti od ozbiljne i neizlječive bolesti ili ozbiljnog, kroničnog i onesposobljavajućeg stanja, što potvrđuje liječnik“.

U siječnju ove godine, Vrhovni sud je odobrio eutanaziju. U veljači je Ustavni sud odbio žalbu za zaštitu.

Odvjetnici su slučaj iznijeli pred Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, koji je u utorak, 24. ožujka, odbacio.

U intervjuu emitiranom 25. ožujka na španjolskoj televizijskoj mreži „Antena 3“, Noelia je opisala kako se osjeća:

Nemam želju ništa raditi – ne izlaziti, ne jesti, ne raditi apsolutno ništa. … Spavanje mi je jako teško; osim toga, patim od bolova u leđima, kao i od bolova u nogama.

„Čak i prije nego što sam zatražila eutanaziju, svoj sam svijet doživljavala kao vrlo mračan; vidjela sam vrlo mračan kraj pred sobom. Nisam imala nikakve ciljeve, nikakve ciljeve – apsolutno ništa – i još uvijek nemam nikakve ciljeve, nikakve ciljeve.“ U televizijskom prilogu pojavile su se i majka i baka, iako se s njezinom odlukom nisu slagale.

Dana 25. ožujka, Noelijin otac zatražio je od suda u Barceloni odgodu postupka, međutim bio je odbijen.

Dana 26. ožujka zaklada Kršćanskih odvjetnika obavijestila je ACI Prensu da su roditelji – koji, Noelijinom odlukom, nisu mogli biti prisutni na eutanaziji – potvrdili da je postupak već proveden u bolnici San Camilo u Barceloni.

Reakcija Crkve: Kad život boli, odgovor ne može biti skraćivanje puta!

Španjolski biskupi naglasili su da „eutanazija i potpomognuto samoubojstvo nisu medicinski činovi, već namjerno prekidanje veze skrbi; štoviše, predstavljaju društveni poraz kada se predstavljaju kao odgovor na ljudsku patnju.“

U ovom konkretnom slučaju, „ne radi se o terminalnoj bolesti, već o dubokim ranama koje vape za pažnjom, liječenjem i nadom“, dodali su.

Njezina situacija, dodali su, „ne može se tumačiti isključivo kroz prizmu individualne autonomije; radije, zahtijeva dublju perspektivu – onu sposobnu prepoznati težinu psihološke patnje, usamljenosti i beznađa“.

Uputili su „apel društvu u cjelini da ojača resurse za psihološku skrb, ljudsku pratnju i mreže podrške, osobito za najugroženije“.

„Kad život boli, odgovor ne može biti skraćivanje puta, već zajednički hod. Samo na taj način možemo izgraditi istinski pravedno društvo u kojem se nitko ne osjeća usamljeno ili odbačeno“, zaključili su.

Predsjednik Španjolske biskupske konferencije nadbiskup Luis Argüello kazao je:

„Ako je potpomognuta smrt rješenje problema, onda je sve dopušteno. Liječnik ne smije izvršiti smrtnu kaznu, bez obzira koliko se ona činila legalnom, ovlaštenom ili suosjećajnom. Pomolimo se za Noeliju; njezina patnja je razdirala srca, no njezin pravi spas ne leži u samoubojstvu.“

Si la muerte provocada es la solución a los problemas, todo está permitido. Un médico no puede ser brazo ejecutor de una sentencia de muerte por muy legal, empoderada y compasiva que parezca. Oremos por Noelia, su sufrimiento estremece, pero su verdadero alivio no es el suicidio.

— Mons. Luis Argüello (@MonsArguello) March 26, 2026

Eutanazija kao „čin slobode“?

„Mlada žena – kći razvedenih roditelja koji se suočavaju s ozbiljnim poteškoćama – primljena je pod skrb Centra za socijalnu skrb i smještena u pritvorski centar za maloljetnike. Ondje je grupno silovana i nije primila ni psihološku skrb ni ljudsku podršku koja joj je bila toliko potrebna. Nakon neuspjelog pokušaja samoubojstva, ostala je vezana za invalidska kolica, još dublje tonući u svoju bol“, komentirala je stručnjakinja za bioetiku Elena Postigo, članica Papinske akademije za život.

Noelijin zahtjev za eutanazijom „predstavljen je kao čin slobode, no u stvarnosti izražava beznađe nekoga tko nikada nije bio istinski prihvaćen ili tretiran s dostojanstvom koje je zaslužio. Ovdje se ne radi o slučaju eutanazije, već o slučaju potpomognutog samoubojstva“, dodala je Postigo.

Peticija za ukidanje eutanazije

„Noelia je eutanazirana. Nije bila liječena. Nije bila zaštićena. A sada je prekasno. Ali još uvijek imamo vremena spriječiti sljedeću“, apelirala je španjolska zaklada kršćanskih odvjetnika za ukidanje zakona o eutanaziji koji je na snazi od 2021. godine. Peticiju za ukidanje zakona dosad je potpisalo više od 11 tisuća ljudi od potrebnih 13 tisuća.

Eutanazija i/ili potpomognuto ubojstvo osim u Španjolskoj, legalizirani su u još osam europskih zemalja: u Švicarskoj, Luksemburgu, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Nizozemskoj i Portugalu.

Kakve god bile pobude i sredstva, izravna eutanazija znači dokrajčiti život osobama s posebnim potrebama, bolesnima ili umirućima. Eutanazija je moralno neprihvatljiva.

Tako stanoviti čin ili propust, koji po sebi ili po namjeri izaziva smrt da bi se prekinuli bolovi, predstavlja ubojstvo teško protivno dostojanstvu ljudske osobe i poštovanju prema živome Bogu, njezinu Stvoritelju. Pogreška u procjeni, u koju je moguće upasti u dobroj vjeri, ne mijenja narav tog ubilačkog čina, koji uvijek treba osuditi i otkloniti.

Katekizam Katoličke Crkve 2277