Tekst naslovljen “Etika brige u uvjetima fizičke distanciranosti” prenosimo s mrežnih stranica HKS-a:

Makar smo se izolirali jedni od drugih, to ne znači da smo ih i zaboravili!

Izolacija nas je primorala da usporimo naše živote, da zastanemo i da se izoliramo od drugih, a sve u svrhu zaštite ljudskih života od sićušnog neprijatelja s razornim posljedicama. “Socijalna distanciranost“ vrednuje se kao znak brige i odgovornosti, osobito u odnosu prema starijma i težim bolesnicima koji pripadaju iznimno osjetljivoj i ugroženoj populaciji.[i] Makar smo se izolirali jedni od drugih, to ne znači da smo ih i zaboravili! Nalazimo načine kako pokazati djelotvornu brigu prema onima kojima je to najpotrebnije. Neka od osnovnih etičkih preokupacija tiču se načina našeg života, djelovanja, odnosa prema bližnjima, a naročito prema onima u potrebi. Ovdje smatram korisnim posebno se osvrnuti na etiku brige i na smjernice koja nam ona može dati u novonastaloj situaciji. Za razliku deontološke (Immanuel Kant) i utilitarističke (John Stuart Mill) etike, koje inzistiraju na univerzalnim moralnim principima ili na rezultatima moralnog djelovanja, etika brige se fokusira na razvijanje i održavanje brižnih odnosa kao neophodnih za unaprjeđenje moralnog života kako pojedinaca, tako i zajednice.

Pod utjecajem moralnog sentimentalizma, posebice filozofa Davida Humea, Francisa Hutchesona i Adama Smitha[ii], etika brige razvila se kao zasebna etička teorija 80-tih godina 20. stoljeća među anglosaksonskim autorima. Osobiti su joj doprinos dale američka psihologinja Carol Gilligan i profesorica moralne filozofije Nel Noddings koje su opravdano ukazale na važnost brige i odnosa za razvoj čovjekove moralnosti. Kao profesorica na Sveučilištu Stanford Nel Noddings se istaknula napisavši više od dvije stotine članaka i osamnaest knjiga, stekavši pet počasnih doktorata, a uz sve akademske obveze ostvarila se i kao brižna majka desetero djece (od kojih je pet posvojila). Premda umirovljena i u dubokoj starosti (91. godina) i dalje ostaje inspiracija u temama koja se tiču moralnog rasta i nužnosti iskazivanja brige za življenje autentičnog humanog života. Noddings ističe kako je potrebno ispravno shvatiti koncept brige. To nije nipošto neki “sladunjavi osjećaj“ već je to ”moralni odgovor na iskazanu potrebu.”^[iii] Smatra kako svaki čovjek želi biti zaštićen od opasnosti, poštovan, ohrabren, da ga se tretira kao cjelovito ljudsko biće koje je u svojoj naravi relacijsko. Iskazivanje brige sadrži u sebi izlazak iz samoga sebe.^[iv] Bez navedene vrline teško bi bilo i zamisliti moralni i ljudski život.

Kako možemo u sadašnjim uvjetima fizičke distanciranosti iskazati brigu onima kojima je to potrebno?

U etici brige prvi korak jest otvorenost osobe za drugoga, spremnost da ga se sasluša. Noddings ističe kako je naizgled banalno pitanje – “Kroz što prolaziš?” – zapravo iznimno bitno u moralnom svijetu. Ponekad je dovoljno telefonski nazvati osobu i samo pitati: “Kako si? Jesi li dobro?“. Sami smo se mogli uvjeriti koliko se stariji i usamljeni raduju našem pozivu i zahvalni su što smo ih se sjetili. Noddings naglašava važnost usredotočenosti i pažljivog slušanja, kao i osluškivanja s ciljem prepoznavanja nečije potrebe. To ponekad zahtijeva i žrtvu s naše strane.

Idući korak u etici brige jest vlastiti odgovor na tuđu iskazanu potrebu (ako smo u mogućnosti i ako pritom nećemo nikomu naštetiti). Važna je naša nakana, prema kojoj želimo djelovati u najboljem interesu drugoga, u ovom slučaju s ciljem očuvanja zdravlja starijih i bolesnih. Diljem zemlje vidimo primjere nesebične brige gdje im se dostavlja hrana, lijekovi i ostale životne potrepštine. O brižnim činima svjedoče brojni medijski izvještaji koji nas raduju i jačaju naše povjerenje u čovjeka.

Zadnji korak u etici brige je primljeni odgovor od strane osobe kojoj se iskazala briga. To može biti čin zahvalnosti kroz jednostavno “Hvala!”, ili kroz neko drugo dodatno ohrabrenje. Oni koji pomažu starijima i bolesnima tvrde kako se dobro osjećaju nakon što nekome pomognu, osobito kad i sama ta osoba potvrdi koliko joj to znači. Na neki način odnos kojega vodi vrlina brige cirkulira – od osobe koja ju pruža, do osobe koja ju sa zahvalnošću prima, i obrnuto. Odnos u kojem se iskazuje brižnost, bilo kroz dijalog bilo kroz konkretnu pomoć, obogaćujući je i prijeko potreban u ovim kriznim vremenima. S etičkog stajališta kriza nas poziva da intenzivnije razvijamo humanost, te da je i u ovim izazovnim uvjetima ne zaboravimo iskazivati.

[i] Joseph A Lewnard, Nathan C Lo, ”Scientific and Ethical Basis for Social-Distancing Interventions against COVID-19,” The Lancet Infectious Diseases, ožujak 2020, dostupno na: https://www.thelancet.com/action/showPdf?pii=S1473-3099%2820%2930190-0

[ii] Nel Noddings i Michael Slote, ”Changing Notions of the Moral and of Moral Education,” u The Blackwell Guide to the Philosophy of Education, urednici Nigel Blake, Paul Smeyers, Richard Smith i Paul Standish (Oxford, UK: Blackwell Publishing, 2003), 347.

[iii] Nel Noddings, The Maternal Factor: Two Paths to Morality (Berkeley: University of California Press, 2010), 130.

[iv] Nel Noddings, Caring, a Feminine Approach to Ethics & Moral Education (Los Angeles, CA: University of California Press, 1984), 16.