Dvjestotinjak godina star samostan sv. Ante u Herceg Novom (Boki kotorskoj), u svojim samozatajnim zidinama krije jednu neobičnu tajnu. Nekoć je bila ustaljena praksa sahranjivanja plemića u mramorne sarkofage u stoljetnim katedralama, kapelicama, samostanima, maozulejima na grobljima. No, ovdje ostaje zagonetna činjenica, tko je djevojka ispod oltara u samostanskoj crkvi sv. Ante. Prebiva u sjeni palmi i sjenama bokeška sunca, bez imena i prezimena, podrijetla, datuma rođenja... Usnula u čipki, spokojna pogleda, treba li je u smiraju buditi... Ovo je pokušaj pripovijesti o njoj, i njenom neobičnom posljednjem počivalištu u Zaljevu svetaca
Nekrolog jednoj djevi
Pod dinarskim masivom Orjena, pomaljaju se vjekovi obrisa srednjovjekovnih luka, sidrišta Tvrtkova grada. Krnje hridine Punta d’ ostro (rt Oštro). Osunčana pročelja starih elegantnih dama. Tartane pod teretom soli. Pokoji svetac (zaštitnik) u nadsvođenim kupolama. Kosti zaboravljenih junaka. U trijumfima slave i poraza. Requiema života i smrti. Rastajahu se tijela. Ogoljela…
U sjeni južnih palmi, slabašni odjeci orgulja svečanih nedjeljnih slavlja. Jedna prašnjava niša. Obrubljene rese oko uzglavlja. Prozirna čipka. Usahnule zjenice. Djeva. Plemkinja. Položenih ruku na prsima. Profinjene ženske cipele. Justina. Relikvija. Mučenica. Je li ju shrvala neka teška bolest (tuberkoloza, malarija), nesretna ljubav… ‘ko će znati… Je li grijeh izgovarati njeno ime… Buditi je…
Tajanstveni ercegnovski samostan, jedvice nekih petsto metara od gradske varoši. Vreve. Svite. Neizvjesna gradnja konventa smješta se oko tisuću sedamsto osamdeset devetoga Gospodnja ljeta, tik do mjesta tadanjeg novljanskog grobišta. Sama vizualna predodžba skrovita zdanja, nadasve uprizoruje opskurne arhitektonske akribije. Dvije pobočne kapele. Na svilenu odru, s desne strane posvećeni oltar Blažene Gospe Neoskvrnuta Začeća. Malehni križ izjeden od neumornih naraštaja biša…
Ponerijetko se u samoj Boki, znadu susresti svetišta padovanska čudotvorca (srebrnih očiju Duha) sveca Antuna. Ali i Kanli kule, te barem jedna od četveriju gradskih kapija (vrata). Čuju se i grenadiri… inatni takti olovnih brojčanika. Dželati u prolaznosti. Bezimeni sekundanti u dvobojima romantičnih elegija ljubavi. U drevnom hercegovom gradu, može se posjetiti i rezidencija pisca Goyinih avantura, i naizgled bezazlena panorama naspram zloglasna zatvora feldmaršala Mamule… tragična prisjećanja jednog pjesnikova brata…
Uz skroviti primorski klaustar, negdar bješe i vojnička konjušnica, od koje se desetljećima namicahu pozamašne svote škuda. U doba Danteova prevoditelja, oca Uccellinija (Tice), prečasna kotorska božanstvena arhonta, jedanaesta studena tisuću osamsto osamdeset devete, pojavljivahu se na jutarnjim bogoslužjima revni pratri Trećoredci. Posljednji baštinici istrgnutih stranica milozvučnih glagoljskih evanđelistara…
Autor teksta Dražen Zetić rođen je 1980. u Gradačcu u BiH. Studirao je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Objavio je tri zbirke pjesama i nekoliko samostalnih izložbi fotografija. Član je Društva hrvatskih književnika, Kršćanskog akademskog kruga i Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809.