Vršnjačko nasilje u školi ozbiljan je problem i kao takav treba biti prepoznat. Tijekom posljednjih desetljeća, utjecaj vršnjačkog nasilja prepoznat je kao dugoročan. Ono jest višedimenzionalan problem za koji je potrebno niz odgovora.

Škole mogu pomoći u sprječavanju vršnjačkog nasilja najprije promicanjem šireg okruženja koje je uključivo i odnosno, a ne nasilno i oporbeno. Započinje s nastavnikom u učionici, npr. kurikularnim pristupima u kojima učenici uče o odnosnim kompetencijama, kao što su pokazivanje emocija, kooperativna razmjena u komunikaciji, pjesme o vršnjačkom nasilju te igranje uloga kod rješavanja sukoba. Važno je da kao odgovor na incident vršnjačkog nasilja nastavnik također sagledava situaciju očima napadača kao i očima žrtve. Potrebno je da nastavnik odgovori postavljanjem pitanja umjesto uputama i osudom. Nastavnikov odgovor pun ljutnje uzrokuje još veću ljutnju. Nastavnik osobito treba biti osposobljen postavljati otvorena pitanja.

Naglasak škole mora biti na odgojnoj funkciji

Rovis Brandić iz Agencije za odgoj i obrazovanje istaknula je koliko su ključni međusobni odnosi. „Zapažam, te u to duboko vjerujem, da tamo gdje imamo problema s odnosima izostaje preventivni rad. Naglasak škole mora biti na odgojnoj funkciji. Ne smijemo se skrivati iza sadržaja i iza onoga što djeca uče. Odnosi su ključni. Odnosi između učenika, između učitelja i učenika, između učenika i roditelja. U svim smjerovima ti odnosi su najsnažnija zaštita. Ako je nama svako to dijete važno, kod njega ćemo prepoznati što nije u redu”, ističe Rovis Brandić.

Govoreći o uzrocima nasilnog ponašanja Zadro je istaknula da „oni mogu polaziti iz samih socio-ekonomskih prilika samog djeteta, ali i obitelji, iz odgojnih obrazaca djeteta, iz frustracija koje doživljava ili preuzimanjem obrazaca ponašanja iz svoje okoline koje onda dalje prenose i na svoje vršnjake”.

Rješenje za nasilnika može se pronaći kada nastavnik čuje njegovu priču. Može obuhvaćati praćenje s planom pojedinačnog obrazovanja i dobrobiti, uključujući jasne ciljeve promjene, dijalog s počiniteljem i njegovim/njezinim roditeljima te uz postupke brzih povratnih informacija.

Ravnatelj Filić spomenuo je i problem međusobnog isključivanja učenika. „Ta isključivanja idu po raznim osnovama, od toga da se nećemo družiti s nekim tko je lošiji u uspjehu, do toga tko je možda slabijeg socijalnog statusa”.

U emisiji su istaknuti neki pristupi koji zaista ne djeluju poput: prijetnji i podcjenjivanja, takozvanih pristupa nulte tolerancije u pogledu isključenosti i kažnjavanja, suspenzije i istjerivanja. Rečeno je kako, općenito, suzbijanje vršnjačkog nasilja bolje funkcionira kod mlađe djece nego kod starijih srednjoškolaca. Naglašeno je da se važno prisjetiti da nastavnici često podcjenjuju vršnjačko nasilje i može doći do promjene tijekom školskog polugodišta.

Dobar odnos s djecom, pomaganje mladim ljudima i podrška u odrastanju, stvara zadovoljstvo u samoj osobi

Sugovornici Argumenata upozorili su da ako školski sustavi djeluju u dijametričnoj prostornoj suprotnosti, koja je zatvorena, nije interaktivna, isključiva, hijerarhijska i kruta, može predstavljati plodno tlo za vršnjačko nasilje i isključenost. S druge strane, koncentrični, prostorni relacionalni sustav je interaktivni, uključivi, otvoreni i tekući te se njime pomaže stvoriti pozitivna školska klima.

Rovis Brandić uputila je poruku nastavnicima i svima koji rade s djecom i mladima. „Svi oni koji vole svoj posao šaljem poruku podrške jer to što rade zaista ima smisla. Oni koji još nisu prepoznali čar tog poslanja, voljela bih da ga prepoznaju jer to je jedna čarobna priča, dobar odnos s djecom, pomaganje mladim ljudima, podrška u odrastanju je nemjerljiva i stvara zadovoljstvo u samoj osobi.”