Bivša ravnateljica Državnog protokola Milada Privora autorica je priručnika ‘Kultura ponašanja: priručnik za svakodnevni, građanski, poslovni i diplomatski život: lijepo ponašanje od obiteljskog doma do kraljevskog dvora‘ i predavačica na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld.

Privora je naglasila da nas, prije svega, odjeća ne smije opterećivati. Moramo se odjenuti tako da ne mislimo što je na nama, već o onome što ćemo napraviti i što ćemo govoriti – to je cilj.

„Postoje određena pravila dužine odjeće za određena mjesta na koja idemo. Nećemo doći u mini-suknji na primjer u crkvu, nije primjereno, a da ne kažem da nije primjereno doći takav na bilo koje poslovno druženje.”

Minimalna dužina, koja se za takve prigode preporuča, je ‘Chanel dužina’. To je do pola koljena, a Milada Privola se na to nadovezuje: „A ja kažem ‘pokrijemo koljena’ i to je samo još 10 centimetara više i onda nemamo zapravo nikakvu nezgodu, kad sjednemo, da se ta suknja ili ta haljina podigne, pa da zapravo nastane jedna neugodna situacija jer se vidi previše, a previše se ne smije vidjeti.”

„Ono što nije za vidjeti to treba biti pokriveno”, rekla je i osvijestila da je naše tijelo u zimskome periodu pokriveno 90 posto, a sada u ovome vremenu već oko 70 posto.

Poručila je i da je uvijek muškarcima lakše kada je riječ o pristojnom odijevanju, pogotovo otkako su se žene izjednačile s njima, „a što je apsolutno neprirodno i uglavnom smo same sebi ‘medvjeđu uslugu’ napravile, jer po nekim određenim razmišljanjima drugih mi se sad moramo isto tako ukalupiti u te okvire”.

Po njoj je neprimjereno čak da građani grada Zagreba po ljeti hodaju gradom u japankama i kratkim boksericama.

„To je odjeća za more, za godišnje odmore. Imamo odjeću građansku koju nosimo u gradu, a ono što nosimo u Zagrebu ne nosimo na more. To je potpuno druga garderoba”, rekla je i prisjetila se jedne dobre usporedbe koju je učinio sam sv. papa Ivan Pavao II.

Govoreći o onome što je prikladno na jednom mjestu, a neprikladno na drugom, spomenuo je badekostim. „On je na plaži prikladan, a u gradu na ulici nije prikladan.”

I odijelo ne čini čovjeka, ali ga uobličuje, poruka je Milade Privore.

U studiju je bio i jedan muškarac. Svećenik. Vlč. Branimir Budinski, župnik zagrebačke župe Sv. Josipa radnika u Gajnicama.

„Ono što je na van rečeno, ili se događa” – poručio je – „uvijek je najprije u srcu”.

„I zato trebamo ići na korijene, izvor toga što se događa u srcu, gdje se to prvi put pojavilo, a Sveto pismo nam upravo to govori – u knjizi Postanka – gdje Gospodin Bog, nakon svih stvorenja, stvori čovjeka.”

„Njemu jedino kaže: Obrađuj i čuvaj to što je stvoreno, taj vrt. I onda nakon što su Adam i Eva jeli s tog stabla ‘spoznaje dobra i zla’, plod koji je nudila zmija, oni su otkrili tko su zaista, a to je da su goli.”

„I taj pogled na vlastitu golotinju daje im do znanja da su stvoreni od praha. I prije grijeha bili su goli. Ali to nije bio problem. Zašto? Jer su bili oslonjeni na Boga. To je korijen problema srca”, rekao je, upozoravajući da čovjek nikada ne može podnijeti javnu golotinju i srami se onoga tko je gol, rekao je vlč. Budinski podsjećajući također da ‘me nikada prije grijeha nije sram, već nakon grijeha’.

Napast prije grijeha uvjerava da je golotinja normalna, ono što svijet i ‘knez ovoga svijeta’ propovijeda: ‘Pa nećeš ti valjda biti drukčiji od drugih?’ ‘To svi rade!’ ‘Ne budi staromodan.’ ‘Svi imaju odnose prije braka.’ ‘Svi varaju, malo kradu, po potrebi i slažu…’

„Napast uvijek obećava da ćeš postati ‘netko’, da ćeš osjetiti ‘nešto’ i tako pokriti golotinju, međutim, kasnije se pitaš: ‘Tko sam sad? Je li mi to trebalo?’ I onda se sramimo”, rekao je vlč. Budinski i naglasio:

Bog nas poziva da tu u korijen, u srce, idemo i da ga obrađujemo i da ga čuvamo i onda ćemo ‘na van’ shvatiti smisao odijevanja i zašto je odjeća i na koji način, u kojim prigodama, važna i na taj način dopustiti ćemo Bogu da pokrije unutarnju golotinju koju imamo u sebi zbog tog prvo pada.

Treća sugovornica bila je Sandra Tominac, majka osmero djece i pokretačica Youtube kanala ‘Moda bez srama’. Govoreći o čednom odijevanju rekla je da su žene danas i aktivne u društvu i rade zanimanja u kojima se ne može uvijek razmišljati o izgledu:

„I ta modna industrija sve čini da sve nas pridobije u tome svemu, tako da su mladi ljudi pogotovo podložni manipulaciji jer još možda ne razmišljaju kako ono što nosim izgleda na meni i kako djeluje prema vani.”

„Mislim da su i to neki problemi današnjeg vremena jer ako smo previše drugačiji onda odskačemo”, iznijela je Tominac, ali i upozorila da nije svejedno ni kako se odjenuti kada, na primjer, idemo u park s djecom.

„Ne možemo biti tamo u dugačkim haljinama”, rekla je . Dogodilo joj se, naime, da je zapela i pala preko klackalice, s djetetom od pet mjeseci u naručju, jer je bila u dugačkoj haljini.

Na kraju je Tominac, na zamolbu urednice Diane Tikvić, uputila i ‘poruku ohrabrenja’ slušateljicama HKR-a i čitateljicama HKM-a:

„Budite ženstvene. Ohrabrite se, bez obzira na debljinu, trudnoće, godine. Svaka žena može biti lijepa uvijek, čak i ako mislimo da smo možda u nekom trenutku ružnije ili nam neko kaže da jesmo. Uvijek možemo neke stvari popraviti – frizura, kozmetika – tako da bih ja rekla da nijedna žena nije ružna. Sve mi se možemo lijepo urediti, i biti dostojanstvene, i ne trebamo se sramiti svoje ženstvenosti; u današnjem svijetu mode gdje sve nekako ide prema nekom androgenom tipu žene.”