Znamo ‘što je smiješno’ isto kao što znamo ‘što je dobar ručak’, usporedio je imitator i glumac Denis Bašić koji je u par navrata kroz emisiju imitirao i neke prepoznatljive javne osobe.

Uz to, objasnio je da je smiješno ono što je po naravi smiješno, isto kao i ono što je lijepo.

“Lijepa je slika. S druge strane netko nas uvjerava da je umjetnost ono što se većini ne sviđa, ali su te norme nametnute i oni tebe u to uvjeravaju. Moraš reći: ‘Da, to je lijepo'”, rekao je Bašić ograđujući se od nakane da se ikome zamjeri, no ako određeni konceptualni umjetnik stavi zajedno pepeljaru, jabuku i na sve to medvjedića to za njega nije umjetnost.

“Ali ja bih se tome eto trebao diviti, jer inače sam kao nekakav zastario čovjek i nekulturan i nepismen. Ja se nikada neću tome diviti. Isto tako, ne možeš ljude tjerati da im nešto bude smiješno – ako nije smiješno. Mora biti smiješno.”

Svaki narod je, zasigurno, duhovit na svoj način, u količini u kojoj se u datom trenutku takav humor dozvoljavao, naglasio je član ansambla zagrebačkog kazališta ‘Komedija’ glumac Adam Končić, misleći tu i na političke represije i cenzure koje su u našoj zemlji u jednoj mjeri postojale do osamostaljenja Hrvatske.

Denis Bašić, Adam Končić, vlč. Vjekoslav Uvalić i urednik emisije Branimir Gubić (Foto: HKM)

“Smatram – kao nekakav predstavnike ove naše srednje generacije – da itekako humor postoji u Hrvatskoj, da on pokazuje svoj intenzitet i snagu u zadnjih deset godina, barem što se tiče tog mog malog obilaženja terena”, rekao je, a kao profesionalac naglašava da se humor uvelike pojavljuje i izvan nekakvih institucija ili krugova koji su, uvjetno rečeno, akademski.

I to mu je posebno drago jer primjećuje sve veći i veći porast, primjerice, stand up komedija, dakle komičara koji su sve više prisutni. “Dapače, usudio bih se reći i da su njihove predstave danas puno više posjećene nego neke klasične komedije”, kaže Končić.

O situacijama kada se u javnosti srozavamo psovkom, izrugivanjem ili ružnim rječnikom – želeći tako biti više smiješni – trajni đakon Sisačke biskupije Vjekoslav Uvalić je upozorio da je to nešto što čovjeka uopće ne oplemenjuje, ne samo kao vjernika, nego kao čovjeka bilo koje konstitucije ili konfesije, jer to je rječnik ‘zloga’.

“Humor je na jedan način u službi vjere jer mnoge su evanđeoske riječi povezane s evanđeoskom krepošću: radosti”, poručio je također vlč. Uvalić, a govoreći s pozicije onoga što može nekada vidjeti ali i učiniti s ambona, priznaje:

Katkada nije nimalo ugodno jer kada pogledate dolje – svoju braću i sestre – a ona vas onako pomalo i mrko gledaju. Vi biste morali uzvratno osjetiti poruku da je među njima prisutna Radosna vijest, jer i vi njima “donosite Radosnu vijest, Riječ Božju, Riječ živoga Spasitelja koji želi osvijestiti i podići te pognute glave i da ih vi izgovorenom riječju vratite na mjesto tamo gdje ih danas Gospodin zove – da budemo svi zajedno poruka nečega lijepog, svježega i okrijepljenoga svježinom Božje milosti ovome svijetu”.

Svi mi koji smo javna lica, i koji smo pozvani služiti drugima, svojim porukama smo dužni buditi pozitivan duh u ljudima, poručio je Končić, dok je Bašić osvijestio da smo smijeha potrebni kao hrane i vode. “On je imanentan čovjeku, no druga je stvar kakav nam se humor plasira, tko stoji iza tog humora, jer ljude ipak primarno treba odgajati.”