Zavratnica je jedna od najljepših uvala hrvatske obale Jadrana. Izgledom podsjeća na minijaturu norveškog fjorda. Udaljena je kojih 20-ak minuta hoda uz more od Jablanca po uređenoj ‘serpentinastoj’ planinarskoj stazi koju bez problema mogu proći i djeca uz napomenu da je potrebna prikladna obuća (npr. čvrste cipele ili tenisice, nap. a.).

Do Uvale se može doći i iz istoimenog sela Zavratnica, spuštajući se od vidikovca pješčanom stazom u uvalu dugu približno kilometar, široku između 50 i 150 metara čiji se kanjon uzdiže u visini od stotinu metara. Zbog prirodnih vrijednosti još 1964. godine Zavratnica je proglašena «zaštićenim krajolikom», a od 1981. sastavni je dio Parka prirode «Velebit».

Uvala Zavratnica / Foto: PP Velebit /

Uvala Zavratnica nastala je uslijed tektonskih pokreta koji su razlomili karbonatne stijene nakon čega su vode s Velebita produbile kanjon. Kako je obala Jadranskog mora polako tonula, tako se i kanjon Uvale postupno spustio u more te je od njega nastala uvučena morska uvala. Iako oskudna tlom, Zavratnica se diči s čak 129 vrsta različitog raslinja, od čega 100 autohtonih i 29 alohtonih vrsta. Da bi zaustavili eroziju tla, tamošnji stanovnici su u suhozidu izgradili kaskade i terase na kojima su posadili čemprese, alepski i crni bor, smokvu, crniku i drugo drveće.

Zaljubljenik u Velebit Arpad Degen rado je boravio u Zavratnici, njemu zahvaljuje ime i hrvatski najpoznatiji endem, velebitska degenija (Degenia velebitica).

Velebitska degenija / Foto: NP Sjeverni Velebit /

Početkom 20. stoljeća, kada je izgrađena gornja staza s vidikovcem te šetnica uz more, Zavratnica postaje skrovito ljetovalište bečke i praške elite. Između ostalih posjećivali su je dr. Miroslav Hirtz (hrvatski zoolog, pjesnik i putopisac, po kojem je dobio ime i najniži planinarski dom na svijetu, nap. a.) i Arpad von Degen (mađarski biolog i botaničar, jedan je od najznačajnih biologa, koji je proučavao biljni svijet Velebita, otkrio je velebitsku degeniju koja je po njemu dobila ime, nap. a.), te drugi. Jedinstvenoj prirodnoj ljepoti Zavratnice nije mogao odoljeti niti hrvatski književnik Vjenceslav Novak, rodom iz Senja, koji je i njoj pronalazio inspiraciju za svoja djela.

U Uvali se mogu vidjeti ostaci ratnog broda kojeg su 1944. g. potopili saveznički zrakoplovi. Brod je istinski izazov znatiželjnim istraživačima hrvatskog podmorja. Ljubiteljima morskih dubina savjetujemo da ponesu masku za ronjenje, neće požaliti.

Uvala Zavratnica / Foto: PP Velebit /

Na dvadeset i petom metru nadmorske visine nalazi se najniži planinarski dom na svijetu — Miroslav Hirtz.

Planinarska dom M. Hirtz / Foto: TZ grada Senja /

Park prirode Velebit uključio se u aktualnu promotivnu akciju »Tjedan odmora vrijedan« Hrvatske turističke zajednice i Ministarstva turizma pa će posjetiteljima davati pedeset posto popusta na ulaznice za uvalu Zavratnica.

Novina u ponudi Parka je i drvena kućica postavljena u blizini hostela Baške Oštarije, koju uređuju uz kreativnu pomoć studenata Odjela za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru. Kućica će služiti za edukaciju djece kroz stvaranje zanimljive priče o Vili Velebita.

Ponudu na Baškim Oštarijama upotpunit će i turistički vlak koji je Park dobio od NP-a Plitvička jezera kojim će voziti posjetitelje do pojedinih zanimljivih lokaliteta. Vlak ima i audioopremu pomoću koje će posjetitelji tijekom vožnje u vlaku moći slušati informacije o području kojim prolaze. Vlak će biti oslikan velebitskim motivima. Za nova edukativna vođenja poslužit će i dvije poučne staze, Pod Filipov kuk i Stupačinovo – Veliki Papratnjak.

Eko kutak

Proizvodnja plastike u svijetu eksponencijalno je narasla posljednjih desetljeća. Procjenjuje se da je od početka masovne proizvodnje plastike 1950.-ih godina do danas proizvedeno 8,3 milijarde tona toga materijala, od čega je 80 posto, odnosno 6,3 milijarde tona postalo otpad. Plastika u more u 80 posto slučajeva dospijeva s kopna, dok u 20 posto slučajeva dolazi od pomorskog prometa. Jednom kada dospije u more plastika ostaje jako dugo vremena praktički netaknuta. Ona se u moru ne razgrađuje, nego se raspada, usitnjava se u sitne komade iz kojih nastaje mikroplastika koja u more dospijeva iz dva osnovna izvora. Primarni izvor je mikroplastika koja je namjerno takva napravljena i nalazi se u kremama za lice, ruževima, losionima, a osmišljena je s ciljem boljeg prianjanja preparata na tijelo. No ona predstavlja svega pet posto porijekla mikroplastikeu moru. Osnovni izvor mikroplastike jest onaj sekundarni koji se odnosi na plastiku koja nastaje raspadanjem većih komada plastike na sitne komadiće. Čestice mikroplastike na sebi mogu imati viruse i bakterije te isto tako i molekule teških metala u većim koncentracijama, a problem nastaje kada to dospije u organizam i u probavni trakt organizama koji u žive u moru. Njima se među ostalima hrane i ribe koju konzumiraju ljudi.

Emisiju poslušajte ovdje: