Budi dio naše mreže

Učka - istarska ljepotica koja željno iščekuje vaš posjet

Upoznali smo najvišu istarsku planinu, Učku. Parkom prirode Učka, kroz etersku priču, proveo nas je njegov ravnatelj Egon Vasilić. S nama su bili i Rajna Aničić te Zoran Kotević iz Restauranta Pansiona Učka. Učkarski zvončić, bjeloglavi sup, suri orao, sova ušara, prijevoj Poklon, marun, istarski boškarin tek su dio biserne niske kojom se "kite" Učka i Ćićarija. Davne 1838. godine Učku je posjetio i Josip Jelačić (kasnije je postao hrvatski ban), a prvi planinarski putopis u hrvatskoj književnosti iz 1852. posvećen je upravo njoj u članku “Zora na Učki”.

/ Sonja Kuzmić

Najviša istarska planina, Učka, spaja Istru i kontinentalnu Hrvatsku. Razdjelnica različitih krajolika, Učka je planina kojoj porijeklo imena do danas nije razjašnjeno, iako postoje mišljenja da joj ime potječe od riječi vuk. Njezini stanovnici od davnina su živjeli od stočarstva, ratarstva i šumarstva o čemu svjedoče suhozidi, pastirski stanovi i poljska skloništa. Najviši vrh Učke i istarskog poluotoka je vrh Vojak (1401 m), na kojemu se nalazi kamena kula, sagrađena 1911. godine. Kula je ujedno i vidikovac s kojeg puca predivan pogled na Istru, Riječki zaljev, sjeverni Jadran s otocima, Gorski kotar, Velebit i Ćićariju. Za vedrih i sunčanih dana, osobito nakon bure, kad je zrak čist, s vidikovca pogled seže do Venecije, Tršćanskog zaljeva, Julijskih Alpa i Dolomita u Italiji.

Park prirode Učka osim istoimene planine obuhvaća i dio Ćićarije. Prijevoj koji spaja Učku i Ćićariju zove se Poklon(922 m), ime je dobio zahvaljujući pučkoj pobožnosti. Prije izgradnje istarske željeznice (1876. godine), vjernici hodočasnici u trsatsko svetište Djevice Marije u Rijeci, stoljećima su putovali preko ovog prijevoja. Kada bi došli do Poklona i ugledali prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev, poklonili bi se zavjetnoj crkvi Trsatske Gospe. U spomen na to, na vidikovcu je postavljen križ.

Blizina mora kao i sam reljef Učke uvjetovali su razvoj specifične klime i bujne vegetacije, što je i dovelo do stvaranja parka prirode. Učka je proglašena zaštićenim područjem 1999. godine. Učka krije brojne endemske, ugrožene i zaštićene biljne i životinjske vrste. Na području Parka očuvana je i endemska biljka, učkarski zvončić, a moguće je vidjeti i rijetke ptice poput bjeloglavog supa i surog orla. Najveći dio Učke prekriven je bukovom šumom, ima i crnoga graba, hrasta te crnoga bora, dok su gospodarski posebno važni nasadi pitomoga kestena.

Šume prekrivaju sedamdeset posto površine Parka prirode Učka. Najveći dio bukovih šuma pripada u primorske, koje pokazuju izrazite značajke Mediterana što su bliže morskoj strani, dok je najviši vrh Učke obrastao pretplaninskom šumom bukve. Od manje zastupljenih šumskih zajednica tu je, među ostalima, submediteranski pitomi kesten, marun koji je nadaleko poznat i cijenjen po ukusu.

Pisani trag o marunu ostavio je Johann Weikhard Valvasor (Janez Vajkard, slovenski polihistor) pišući o Učkoj i njezinim stanovnicima: „[…] nemalo njih uzdržava i drugim plodovima, kao što su maruni, a to su veliki i vrlo debeli kesteni (ili kostanji) koje također izvažaju u daleke zemlje, budući da tu rastu cijele šume tih kostanja.“ 

Očuvane bukove šume i prostrani travnjaci Parka prirode Učka dom su mnogim životinjama pa i velikim zvijerima poput medvjeda, vuka i risa. Područje Parka stanište je i najveće europske sove, sove ušare. Flora Parka vrlo je bogata s oko 1300 vrsta. Zanimljivo je da su prvi znanstvenici koji su posjetili Učku bili upravo botaničari. 1838. godine Učku je posjetio veliki zaljubljenik u biljni svijet, saski kralj Friedrich August II. u pratnji botaničara Tommasinija i našega Josipa Jelačića (koji je kasnije postao hrvatski ban). Svoj znanstveni obol dali su i botaničari Ljudevit Rossi (1853.–1932.) te Dragutin Hirc (1853.–1921.).

1852. godine Riječanin Avelin Ćepulić u časopisu “Neven” objavljuje članak pod nazivom “Zora na Učki” u kojem opisuje uspon riječkih planinara na vrh Učke. Taj članak predstavlja prvi planinarski putopis u hrvatskoj književnosti.

1874. osnovano je Hrvatsko planinarsko društvo. Hrvati su tako bili deveti narod svijeta koji je imao svoje planinarsko društvo, čak i prije brojnih “planinskih” naroda. Među naseljima u Parku po izvornosti ambijenta ističu se Lovranska Draga i Mala Učka.

Učka je premrežena s osam biciklističkih staza koje su vrlo atraktivne i cijenjene među biciklistima. Najduža se proteže na 52 kilometra, a najkraća je duga 12 kilometara. Za prvu je potrebna dobra fizička kondicija, dok je druga laganija, no za većinu staza je dobrodošlo iskustvo. Za sve staze moguć je najam električnih bicikala. Kanjon Vela draga jedno je od najatraktivnijih penjališta Hrvatske (ima 62 smjera) koje penjači posjećuju tijekom cijele godine. Talijanski penjač Emilio Comici je davne 1931. godine ispenjao prvi smjer u Veloj dragi.

Nedaleko planinarskog doma i ulaza u Park prirode Učka, s pogledom na predivan Kvarnerski zaljev, ne propustite uživanje u Restaurantu Pansionu Učka koji će vas osvojiti na prvu svojom ponudom domaćih lokalnih istarskih specijaliteta.

Ljubazni domaćini jela spremaju po starim tradicionalnim istarskim receptima uz domaći istarski kruh.

Želite li kušati jela od divljači, možete birati gulaš od jelena, vepra i medvjeda, ovisno o dostupnosti mesa, a spremaju i gulaš od istarskog boškarina (poseban doživljaj i za najzahtjevnija nepca).

Kao točka na i gastro guštanja je štrudla od jabuka i skute.

 

Eko kutak

U nabavku hrane uvijek idite s popisom namirnica koje su vam potrebne. Nemojte kupovati namirnicu samo zato jer je na akciji, ako nije na vašem popisu. Proizvodu na akciji, pogledajte rok trajanja i razmislite hoćete li ga doista trebati u svom domaćinstvu prije isteka roka valjanosti, u protivnom ćete ga morati baciti u smeće. Kupovanje većih količina namirnica isplativije je brojnijim obiteljima, jer je jeftinije. Obitelji s manje članova trebaju biti oprezne i pomno isplanirati koje namirnice trebaju u većoj količini. Kad kupite veće pakiranje hrane, pripremite samo ono što ćete pojesti, ostatak spremite za idući put. Smrznuta se hrana neće pokvariti i traje dulje, a time ćete izbjeći nepotrebno bacanje. Brojne namirnice mogu se zamrznuti poput mesa, kruha, voća i povrća. Tjedno planiranje obroka unaprijed je itekako dobra navika. Time ćete moći napraviti popis namirnica koje vam doista trebaju te izbjeći impulzivno kupovanje onih nepotrebnih. Planiranjem obroka unaprijed štedite novac, ali i jedete zdravije te odabirete kvalitetniju hranu. U nabavku namirnica nemojte ići gladni, kupovina na ‘prazan želudac’ rezultira impulzivnoj kupnji svega i svačega samo zato jer ste gladni. Rezultat će biti čak trećina nepotrebnih, kupljenih namirnica.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja