Budi dio naše mreže

Stari Okić-grad - nekada štit od tatarskih i turskih napada, danas impresivan vidikovac

Jedan od najstarijih srednjovjekovnih plemićkih gradova, Okić-grad , smješten na iznimnom položaju, vrlo vrijedne očuvane romaničke arhitekture, jedinstven u kontinentalnoj Hrvatskoj s čijeg se vrha pruža nezaboravan vidik na Posavinu, Pokuplje, Zagreb, Medvednicu i Plešivicu posjetili smo u društvu vlasnika Etno kuće pod Okićem, Marijana Slakopera. Osim povijesnih zanimljivosti o Okiću i njegovoj okolici, doznali smo i da je kamp Etno kuće pod Okićem bio prvi u Hrvatskoj takve vrste upisan na Europsku kartu kampova.

/ Sonja Kuzmić

Stari Okić-grad udaljen dvadesetak kilometara od Zagreba, otprilike na pola puta između Jastrebarskog i Samobora, jedinstven je među srednjovjekovnim plemićkim gradovima kontinentalne Hrvatske zbog svog iznimnog položaja i visokog stupnja sačuvanosti. Smješten na rubu pokupske i savske doline nekada štit sjeverozapadnoj Hrvatskoj od tatarskih i turskih napada, danas je svjedok nekih davnih vremena koji svojim impozantnošću privlači pogled svakog putnika ne/namjernika u čijem vidokrugu se nađe.

Okićki kraj u prošlosti je bio jedna jedinstvena cjelina koja je obuhvaćala čitavo okićko vlastelinstvo ili imanje koje se prostiralo u trokutu između Zagreba, Samobora i Jastrebarskog. Danas okićki kraj pripada Zagrebačkoj županiji. Od davnine na tom području postojale su dvije župe: Sv. Marija od Okićem i Sv. Martin pod Okićem. Od kraja 16. stoljeća Okić je napušten i zapušten, a od 1616. godine spominje se kao ruševina. Okić kao zaštićenu kulturnu baštinu rado posjećuju znatiželjnici, izletnici, lovci te planinari, koji su nakon smrti posljednjeg Erdödyja 1922. godine, postali njegovi vlasnici i čuvari.

Stari Okić-grad ima dva dijela: donji ulazni i gornji, više stambeni dio gradskog prostora i treći sakralni dio, gradsku kapelu, u kojoj se prema predaji često molila u svim životnim potrebama i Ružica okićka (Ružica okićka / prema pripovijesti Krištofa Šmida napisao Tomislav Ivkanec – Okić : Župa Sveti Martin pod Okićem, 1998.). Posebno istaknut je položaj gradske vodospremnice, koja djeluje poput kule, njezin položaj svjedoči da je imala i obrambenu zadaću tijekom burne povijesti. Sam uspon do staroga grada Okića nije odveć zahtjevan, no preporučamo čvrstu obuću i prikladnu odjeću, osobito u toplijem dijelu godine, naime nije rijetkost naići na poskoka koji se sunča ili odmara na grani stabla pa valja biti oprezan, ili bolje rečeno, kao i svugdje u prirodi, dobro je stvarati buku hodom, govorom ili laganim udaranjem štapom o tlo kako bi se životinje na vrijeme sklonile s puta čovjeka. Trud uspona na sam vrh ruševina grada Okića bit će nagrađen pogledom s visine od petstotinjak metara nadmorske visine koji se dugo pamti.

“Ostaci jednoga između najstarijih gradovah zemlje Hrvatske… nema sumnje da je stajao još u vrijeme hrvatskih narodnih vladarah”. Literarno, Okić je prvi opisao Ivan Kukuljević Sakcinski 1864. godine na desetak stranica opisujući njegovu prošlost.

 „Božanska je Providnost i mene kroz neko vrijeme smjestila pod Okić. Proživio sam u tom kraju punih 11 godina kao župnik župa: Rakov Potok i Sv.Martin pod Okićem, a kratko vrijeme upravljao sam i župom Sv. Marije Okićke! Naziva se i Okićka Sv. Marija. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac želio je južni dio župa pod Okićem duhovno obnoviti i vjerski uzdići tako da je osnovao nove župe: Rakov Potok, Pavučnjak, Klinča Selo. Učinio je to 1945. godine”. Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić 

Nakon obilaska starog Okić-grada svakako posjetite Etno kuću pod Okićem koja se nalazi se u podnožju šiljatog brda i ostataka zidina starog Okić-grada. Selo Klake podijeljeno je na mnoštvo zaseoka. Etno kuća pripada zaseoku Jakopci (selo Klake) i župi Sv. Martin pod Okićem. Etno kuća pod Okićem vlasnika Marijana Slakopera, zamišljena je kao zavičajna zbirka dijela kulturne baštine podokićkog kraja. Svojom građom i izloženim predmetima govori o kulturi življenja prošlih desetljeća. Izloženi predmeti smještena su u tri prostorije i u podrumu: gank, kujna, hiža i pelnica. U dvorištu oko kuće na prikladan način smješteni su oruđa i ostala pomagala gospodarskog života sela. Etno kuća pripada obitelji Slakoper, čije se nastanjenje u okićkom kraju spominje već krajem 18.st. (preko 200 godina).

Kuća za stanovanje u kojoj su izloženi predmeti koji su se nekada u njoj upotrebljavali, postavljeni onako kako su bili postavljeni dok se u njoj živjelo. U prostoru gdje su bile spavaće sobe i u podrumskom prostoru ugošćuju se posjetitelji. Posjetu je potrebno najaviti zbog kapaciteta Etno kuće, ali i nabavke hrane. U ponudi je mogućnost jednodnevnog i višednevnog boravka, izleti za odrasle i djecu vrtićke i školske dobi (od 1. do 8. razreda OŠ).

Ljubitelji kampiranja također mogu doći na svoje, zanimljivost je da je kamp Etno kuće pod Okićem i na Europskoj karti kampova, a posebnost je da je to bio prvi kamp takve vrste u Hrvatskoj. 

Tijekom rujna, listopada i studenog za djecu se organiziraju Dani kruha u Etno kući pod Okićem, predstavlja se pripravljanje kruha na način kako su to činili naši stari (mlin-žrvanj, originalna krušna peć-vatra…). Tijekom ožujka i travnju održava se Uskrsna radionica kada djeca imaju mogućnost bojati pisanice na tradicionalni način (ukrasni listovi, ljuske luka…). Za djecu je vrlo zanimljiv je i Program u šumi koji započinje na drvenim klupicama, ispod bukovih stabala s pogledom prema ruševinama starog grada Okića. Slijedi upoznavanje planinarske staze, orijentacija u prirodi, uči se ponešto o životinjama i biljkama samoborskog gorja, te o povijesti starog grada Okića. Na povratku iz šume, djeca mogu svoje bočice za vodu napuniti na stoljetnom izvoru što je još jedno lijepo iskustvo više.

Etno kuća pod Okićem nudi mogućnost iznajmljivanja unutarnjeg i vanjskog prostora za prigodna druženja i sportske aktivnosti.

“Vrijeme u Etno kući nije zaustavljeno. Ona ne živi kao povijesni relikt, već joj je pružena, za razliku od mnogih drugih kuća toga kraja, a i drugih krajeva Hrvatske, jedinstvena prilika da živi u svojoj povijesnosti i u novom vremenu, čuvajući izvornost i bivajući otvorena za sadašnjost i budućnost”.  Marijan Slakoper

Eko minuta

Građevinski otpad mora se odvojeno skupljati i zatim reciklirati. Vlasnik građevinskog otpada mora ga predati tvrtki koja ima koncesiju za gospodarenje građevinskim otpadom. Zabranjeno je odlaganje građevinskog otpada na mjestu nastanka ili na lokacijama koje za to nisu predviđene. Pri zbrinjavanju otpada potrebno je odvojeno prikupiti i sastavnice takvog otpada kao što su željezo, drvo, staklo, cigla, beton i plastika, koje potom treba pojedinačno zbrinuti. Kameni otpad treba usmjeriti na prikupljanje u stalne kamenolome. Betonski lom i izdvojeni lom opeke i crijepa prigodom rušenja zgrada treba otpremiti na trajna odlagališta.

 

 

 

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja