Nekoć otok Panonskog mora, danas oaza prelijepih šuma, nudi najljepši pogled na Slavoniju i Moslavinu. Njegov najviši Vrh Brezovo polje s 985 metara ujedno je i najviši slavonski vrh. Psunjski posebni rezervat šumske vegetacije "Muški bunar" sa živućim primjercima gorostasnih bukvi i hrastova kitnjaka starosti od 150 do 300 godina, jedan je od rijetkih prašumskih dijelova u Hrvatskoj.
Planina Psunj sastavnica je gorskog vijenca što okružuje Požešku kotlinu, zajedno s Krndijom, Papukom, Dilj gorom te Požeškom gorom. Brezovo polje sa svojih 985 metara najviši je vrh Psunja, ali i Slavonije, do njega vodi nekoliko markiranih putova. Podno Psunjski obronaka smješteni su gradovi Lipik, Pakrac i Nova Gradiška.
Psunj / Foto: HPS /
Brezovo polje, najviši vrh Psunja (985 mnv.) / Foto: HPS /
Kilometri planinarskih staza Psunja među najljepšim su izletničkim i planinarskim odredištima u Hrvatskoj. Planinarski dom Omanovac (655 mnv.), vrlo rado posjećuju planinari i izletnici, njegov atraktivni vidikovac pruža nezaboravan pogled na Moslavinu i Slavoniju.
Viši dijelovi Psunja prekriveni su šumom dok su mu prigorja zasađena voćnjacima i vinogradima. Jugozapadni dio Paunja u sebi krije Posebni rezervat prirode “Muški bunar”.
Nekada su na tom području rasli gorostasni primjerci psunjskih bukvi i hrasta kitnjaka starosti od 150 do 300 godina. Pojedini primjerci bukvi bili su visoki i do 40 metara, promjera do 2 metra, neki od tih orijaša mogu se vidjeti i danas. Da bi se takvog diva opasalo rukama, u krug treba stati šest do osam odraslih osoba. S obzirom da se na ovom području već desetljećima ne obavlja sječa niti drugi zahvati, područje se smatra prašumom, jednom od rijetkih u Hrvatskoj.
Vidik s Omanovca / Foto: PD Psunj /
Na strmom brežuljku sjevernog dijela Psunja blizu sela Dragovića nalazi se Čaklovačka gradina koju rado posjećuju izletnici. Sagrađena je u 13. stoljeću na posjedu svetog Ivana Jeruzalemskog da bi se u 15. stoljeću u njezinu podnožju razvilo podgrađe, obrtničko i trgovačko mjesto. Zanimljiv je podatak da se Čaklovačka gradina nalazila u sastavu Križevačke županije i bila njena najistočnija obrambena utvrda, a do dolaska Turaka i najistočnije mjesto do kojeg se u taj dio Slavonije proširio kajkavski govor. Nakon vitezova templara vlasnik Čaklovca bio je ban Petar Keglević, nakon njega Franjo Tahi da bi ga 1544. godine osvojili Turci. Odlaskom Turaka krajem 17. stoljeća Čaklovac je napušten i prepušten rušenju. Iako ruševne, Čaklovačke gradine i danas djeluju impresivno.
Čaklovačka kula / Foto: PD Psunj /
Eko kutak
Za posjeta Psunju, ali i drugim hrvatskim planinama podsjetnik na neka od pravila planinarske etike:
Ne bacajte smeće u šumu!
Ne uznemiravajte stanovnike šume!
Ne palite vatru u šumi!
Ne oštećujte stabla!
Ne uništavajte šumsko cvijeće i plodove!
