Vrijednost i ljepota prirode Velebita, mitske planine Hrvata kako ju mnogi nazivaju, odavno su prepoznate. U sklopu UNESCO-va programa „Čovjek i biosfera“ (MAB – Man and Biosphere, nap. a.) planina Velebit uvrštena je još 1978. godine u mrežu svjetskih rezervata biosfere. Tri godine kasnije cijelo područje Velebita proglašeno je parkom prirode koje se proteže od Vratnika do rijeke Zrmanje. Unutar Parka dva su nacionalna parka, na njegovu južnom dijelu Paklenica, a na sjevernom Sjeverni Velebit.

PP Velebit / Foto: Parkovi prirode Hrvatske /

Park obuhvaća i posebni rezervat šumske vegetacije Štirovaču, geomorfološki spomenik prirode Cerovačke špilje, značajni krajobraz uvalu Zavratnicu, paleontološki spomenik prirode Velnačku glavicu te više značajnih reljefno-pejzažnih cjelina. Park prirode Velebit obiluje spletom grebena i ponikava, kukova, gorskih hrptova, dolina i planinskih vrhova, od kojih je njih 130 u prosjeku iznad 1370 metara nadmorske visine. Najviši vrh Velebita je Vaganski vrh (1.757 m).

Cerovačke šilje / Foto: PP Velebit /

Cerovačke špilje, smještene na južnom dijelu Parka, među najpoznatijim su i najznačajnijim speleološkim objektima u Hrvatskoj. Špilje su ujedno i geomorfološki spomenik prirode. Najveće su u Hrvatskoj, a sastoje se od tri špilje; Donje, Srednje i Gornje, a istraženo je nešto više od 5 kilometara. Valja imati na umu da u špiljama vrijedi pravilo „gledaj, ali ne diraj“.

Velebit je dom svih triju velikih zvijeri koje nalazimo u Hrvatskoj– mrkog medvjeda, vuka i risa, a obitavalište je i vidre. Park je i najvažnije gnjezdilište vrtne strnadice, tetrijeba gluhana, malog i planinskog ćuka te planinskog djetlića. Na Velebitu su zabilježene 1854 biljne vrste, od kojih je čak 79 endema što je razlog da se Velebit nerijetko naziva i „centrom endemizma“. Njihova staništa su stijene i točila na njegovoj zapadnoj padini, špilje i predio uz rijeke Krupu i Zrmanju te planinski travnjaci i pašnjaci.

Krupa / Foto: PP Velebit /

Najpoznatija među endemima svakako su velebitska degenija, hrvatska sibireja, velebitski zvončić, prozorski zvončić, kitajbelov jaglac i velebitski klinčić. Podsjećamo, u svim cvjetnim i biljnim vrstama Velebita uživa se vizualno, nikako ubiranjem za buket planinskoga bilja.

Ornitološki zavod Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izdvojio je područje Velebita za uključenje u europsku mrežu Natura 2000 jer čak 18 vrsta ptica zadovoljava stroge kriterije. Tu su gnijezdilišta vrtne strnadice, tetrijeba gluhana, malog ćuka, planinskog ćuka i planinskog djetlića.

Velebitska degenija / Foto: NP Sjeverni Velebit /

Na Velebitu prevladavaju šumska staništa, livade i pašnjaci koji su posebno važni, jer su čuvari biološke raznolikosti. Najviše je bukovih šuma na područjima ispod 900 metara. Na nadmorskim visinama iznad 800 metara dinarske su bukovo-jelove šume. Iznad tisuću metara primorska je bukova šuma s jasenskom šašikom koja raste na kamenim platoima. Od tisuću metara do vrhova Velebita na 1650 metara pretplaninske su šume bukve i gorskog javora. Šetnja i boravak na Velebitu, neovisno o nadmorskoj visini, prava su blagodat za tijelo i dušu ljubitelja prirode, a napose planinara.

Koju god poučnu stazu u Parku prirode Velebit posjetitelji odaberu, a najpopularnija je Premužićeva staza, uživat će u prirodnom i povijesnom bogatstvu ovog najvećeg zaštićenog područja u Hrvatskoj.

Premužićeva staza / Foto: PP Velebit /

Morski biser Parka prirode Velebit je uvala Zavratnica (sastavni je dio Parka od 1981. godine, nap. a.) koja je na vrhu popisa najljepših uvala Jadrana. Neki je nazivaju i najljepšim fjordom Jadrana, jer svojim oblikom podsjeća na fjord. Zbog svojih prirodnih vrijednosti još 1964. godine Zavratnica je proglašena zaštićenim krajolikom. Početkom prošlog stoljeća napravljeni su šetalište i terase u samom središtu zaljeva. U suhozidu, na kaskadama i terasama zasađeni su čempresi, alpski bor, smokva, crnika i drugo drveće. Zavratnica je stanište 129 biljnih vrsta, od čega 100 autohtonih. Početkom 20. stoljeća Zavratnica je bila skrovito ljetovalište bečke i praške elite.

Zavratnica / Foto: PP Velebit /

Velebit se zovem, junak sam ti pravi

Kamen-krunu nosim na ponosnoj glavi.

Da istinu kažem baš mi dobro nije

Mene sunce pali, studen vjetar bije.

Sunčana mi žega kosu poharala

Zelenu mi bradu bura obrijala.

Obraze mi grdi kiša, snjeg i krupa,

Jadransko me more po tabanu lupa.

Iz neba me biju strjele i gromovi,

Noge su mi bose, a goli bokovi.    (Pjesma Velebit, Vladimir Nazor)

Velebit su posjećivali i kroz pisanu riječ mu se divili mnogi poznati umjetnici, znanstvenici i zaljubljenici u njega. Među njima i hrvatski književnik Vjenceslav Novak koji je upravo u Zavratnici napisao mnoge stranice hrvatske književnosti. Spoj plavetnila mora, sivila velebitskog kamena, oskudnog zelenila i debele sjene stabala na pojedinim dijelovima bili su mu inspiracija. O Velebitu i njegovim ljepotama pisali su između ostalih Vladimir Nazor, Zdravko Šilić, Neven Čačić, Davor Prpić, Vladimir Jurčenko, Ljerka Car Matutinović.

Eko kutak

Iskorištena folija u koju su bili zamotani sendviči odlaže se u sive kontejnere za metalnu ambalažu na zelenim otocima. Tetrapak ambalaža od ispijenih sokova odlaže se u spremnike za miješani komunalni otpad. Prazne limenke u kojima su bila pića odlažu se u spremnik za metalnu ambalažu. Konzerve i limenke u kojima su bila gotova jela, paštete i slično odlažu se u sive spremnike.

Emisiju poslušajte ovdje: