Planina Svilaja proteže se usporedno s višim sjevernijim lancem Dinara-Troglav od kojega je na istoku odvojena dolinom rijeke Cetine, a na jugozapadu rijekom Čikolom i Petrovim poljem. Od naseljenih mjesta značajniji su gradić Vrlika te gradovi Sinj i Drniš.

Svilaja – Vrh Svilaja / Foto: HPD Svilaja /

Najviši Svilajin vrh je Vrh Svilaja (1509 m, može se pronaći i podatak o 1510 m, nap. a.), iznad ponosnog grada Sinja.

Sam Vrh, ogoljena travnata glavica s dojmljivim vidikom na sve četiri strane, poznat je i pod prijašnjim, starim imenom Bat i njime je označen na starijim kartama. S njega je osobito lijep vidik na Peručko jezero u dolini Cetine te preko njega na Troglav.

Sjevernije od Vrha Svilaje, vrhovi čija je visina iznad 1200 metara su: Jančak odn. Rozgin Umac (1483 m), Vršina (1466 m), Kita (1414 m, može se pronaći i podatak o 1413 m), Turjača 1340 m, Lisina (1301 m) i Bajina Gradina (1239 m) iznad Vrlike.

Svilaja je i ime jedne od vila iz romana “Planine”,  prvog hrvatskog romana (pastirsko-alegorijski roman, pisan u prozi i stihu, nap. a.), kojeg je napisao 1536. godine Petar Zoranić. Roman je objavljen u Mletcima 1569., nakon piščeve smrti. 

Svilaja, pogled s Orlovh stina na Peručko jezero / Foto: HPD Svilaja /

Najveći dio Svilaje krški je greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača, nap. a.), te više krških jama i špilja. Strmije sjeveroistočne padine iznad rijeke Cetine većinom su obrasle šumama bukve i gluhača koje su u novije doba, na žalost, dijelom uništene požarima. Njezini jugozapadni obronci prema Drnišu pokriveni su šikarama crnograba i travnjacima koji služe za ispašu.

Po istraženosti Svilaja spada među slabo poznate hrvatske planine i donekle je poznat samo njezin viši jugoistočni dio do glavnog vrha. Srednji i sjeverni dijelovi Svilaje još uvijek su skoro nepoznati planinarima i istraživačima, osim geolozima i lokalnim stanovnicima, uglavnom pastirima iz okolnih naselja.

Svilaja / Foto: HPS /

Na svilajskom Velom vrhu odvila se najveća pješačka bitka tijekom Domovinskag rata.

Dio srednje Svilaje između Vrlike i Siverića još je miniran! Uspon do njezina glavnog Vrha siguran iz južnog smjera od Sinjskog Zelova. Jugoistočno od glavnog Vrha uz Orlove Stine (1139 m) nalazi se planinarski dom. Arheološki je zanimljiv i značajan niz starih ilirskih gradina na Svilajinu zapadnu dijelu po kojima su neki niži vrhovi dobili ime Gradina, Polača i slično.

Nekada su nebom iznad Svilaje letjeli orlovi, na žalost danas više ne, ipak orlovi su se barem zadržali u imenima, npr. Orlove stine. Svilaja se diči brojnim biljnim vrstama pa i onim endemskim, između ostaloga krase je prelijepe orhideje. Iz njezinog životinjskog svijeta izdvajamo zečeve, srne, divlje svinje, a zna se susresti i pokoji vuk.

Eko kutak:

Hrvatsko planinarsko društvo Svilaja podsjeća sve ljubitelje prirode i planinarenja da sve što ponesu sa sobom na Svilaju, a posebno se misli na otpad, pri povratku ponesu nazad sa sobom.