Otvoren davne 1794. godine na rubnim istočnim dijelovima grada Zagreba i krajnjim južnim ograncima Medvednice Park šuma Maksimir nastala je krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i običnoga graba. Inicijator izgradnje Parka biskup Maksimilijan Vrhovec odlučio je da na mjestu stare biskupske šume Zagrepčanima daruje park za odmor i rekreaciju. Park se isprva zvao Maksimilijanov mir ili skraćeno Maksimir. Nakon smrti biskupa Vrhovca rad na oblikovanju parka Maksimir nastavio je biskup Aleksandar Alagović. Godine 1839. Maksimir je dao urediti u engleskom pejzažnom stilu nadbiskup Juraj Haulik pa je njemu u čast Maksimiru promijenjeno ime u Jurja ves. No, ubrzo nakon njegove smrti vraćen mu je stari naziv Maksimir.

Park šuma Maksimir površinom je velika skoro kao i Central park u New Yorku. Točnije, Maksimir prostorno zaostaje za svega 24 hektara.

Na maksimirskih 316 hektara očuvana je flora i fauna nizinskih šuma. Maksimirska jezera, pet ih je što prirodnih što umjetnih, tijekom povijesti bila su svjedocima plovidbe jedrilice, prvog parobroda imena Europa, jedno od njih bilo je klizalište, na jednom od jezera odigrana je prva vaterpolo utakmica te prvi europski vaterpolski turnir. Nekada je postojalo i šesto jezero kod vojničke streljane u dolini potoka Ivančića nastalo proširivanjem i produbljenjem njegovog korita. Kroz Maksimir protiče sedam potoka – Bliznec, Bukovčak, Dahlia, Maksimirec, Mirni dol, Piškornica i Štefanovec.

Maksimirski Dedek / Foto: JU Maksimir /

Najstariji stanovnik Park šume Maksimir je hrast lužnjak poznat kao “Dedek”, starosti oko 600 godina u blizini Mogile, Spomen – humka nastalog povodom obilježavanja tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva. Mogilu je podignuo Hrvatski sokolski savez u spomen na III. hrvatski svesokolski slet održan povodom tog jubileja u Zagrebu od 14. do 16. kolovoza 1925. godine. Nastala je na mjestu gdje se ranije nalazio paviljon Kišobran, a sagrađena je od grumenova zemlje donesenih sa 155 mjesta iz raznih hrvatskih krajeva u kojim se zbio neki značajni povijesni ili kulturni događaj tijekom tisućugodišnje hrvatske povijesti.

Sokolska Mogila / Foto: JU Maksimir /

Oko Mogile posađeno je deset stabala lipe u znak deset stoljeća hrvatskog narodnog života, odnosno hrvatske državnosti. Tijekom obnove 1994. godine Mogila je obogaćena i grudom hrvatske zemlje koju je poljupcem blagoslovio papa (danas sveti, nap. a.), Ivan Pavao II 10. rujna 1994. godine u zagrebačkoj zračnoj luci.

U komori koja se nalazi u temeljima Sokolske Mogile pohranjeni su predmeti iz hrvatske kulturne baštine, važnije knjige, novine, časopisi te spomenice svih sokolskih društava koja su sudjelovala u njezinoj gradnji, ali i različiti predmeti iz tadašnjeg doba poput veziva, obuće preslica, čuturica, šumskog oruđa, knjiga i brošura itd.

Otvaranje Mogiline komore, tzv. zagrebačke i hrvatske vremenske kapsule, planirano je za 2025.-tu godinu s namjerom da živući naraštaji vide kako se živjelo prije točno 100 godina.

Vidikovac Maksimir / Foto: JU Maksimir /

Od znamenitosti Parka šume Maksimir izdvajamo Vidikovac poznat i pod nazivom Kiosk. Izgrađen je u razdoblju od 1841. do 1843. godine, prema projektu Franza Schüchta i najistaknutiji je objekt u Parku. Filmofili na njegov spomen automatski pomisle na najzagrebačkiji i jedan od kultnih hrvatskih filmova Tko pjeva zlo ne misli jer su u njemu snimane neke od scena kao i u perivoju Parka šume Maksimir.

Švicarska kuća Maksimir Foto: JU Maksimir /

Gledano iz smjera glavnog ulaza u Maksimir s lijeve strane Vidikovca nalazi se maksimirska Švicarska kuća, jednokatnica poznata i pod nazivom Tirolska kuća. Građena prema nacrtu Franza Schüchta tijekom 1841. godine dovršena je u jesen 1842. godine. Predah uz omiljeni napitak u njezinoj unutrašnjosti ili na terasi poseban je užitak.

Maksimirski Paviljon Jeka / Foto: JU Maksimir /

Paviljon Jeka ili Eho jedini je sačuvani paviljon u Maksimiru poznat i pod nazivom Latern-tempel. Podignut je poslije 1840. godine prema nacrtu Franza Schüchta. Osobito ga vole posjećivati djeca zbog jeke glasova.

Kapelica sv. Jurja u Maksimiru / Foto: JU Maksimir /

Maksimirska neogotička kapelica sv. Jurja popularno nazvana »crikvica« izgrađena je u razdoblju od 1862. do 1864. godine na mjestu gdje se prije nalazio Narodni hram.

Izdvajamo i Pčelinjak nadbiskupa Haulika, prizemnu zgradu sagrađenu 1853. godine s jednokatnim središnjim dijelom namijenjenim za stan pčelara. Na njega se nadovezuju dva dugačka prizemna drvena krila u kojima su smještene košnice. Izvorno je u njima bilo smješteno oko dvjesto košnica. Danas se koristi u edukacijske svrhe za nastavu pčelarstva Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Juraj Haulik, prvi zagrebački nadbiskup i kardinal (1788.-1869.), po narodnosti Slovak, gajio je prijateljske osjećaje prema hrvatskom narodu. Između ostaloga odupirao se uvođenju mađarskog jezika kao službenog u Hrvatskoj, a podupirao je korištenje hrvatskog jezika.

Maksimirski Obelisk, djelo kipara Josepha Käschmanna dao je postaviti u Dolini dalija nadbiskup Juraj Haulik 1843. godine.

Obelisk u Maksimiru / Foto: JU Maksimir /

Na južnom kraju Park šume Maksimir nalazi se Zoološki vrt grada Zagreba koji je otvoren 25. lipnja 1925. godine. Osnovao ga je Mijo pl. Filipović. Isprva je bio dom na nekolicinu životinjskih vrsta, no s vremenom se proširio i uz pomoć grada Zagreba i njegovih građana došao na današnju razinu. Prostire se na 7 hektara, od čega je 5,5 zemljište. U njemu se nalazi više od 350 životinjskih vrsta s više od 7800 životinja sa svih kontinenata.

Maksimirski Zoo vrt / Foto: JU Maksimir /

Park šuma Maksimir je mjesto gdje su svoje stanište i dom pronašle mnoge biljne i životinjske vrste. Zbog očuvanih stoljetnih hrastovih šuma njegova vrijednost za zaštitu ugroženih vrsta vezanih uz stare duplje je velika. U njemu je zabilježeno više od stotinu vrsta ptica, od kojih se značajem ističu ptice dupljašice. Zanimljiv je podatak da je u Parku Maksimir, gustoća populacija crvenoglavog djetlića, vrste ugrožene u europskim razmjerima, jedna od najvećih u svijetu. Značajne su i druge vrste životinja vezane uz stare šume, poput vjeverica te nekih vrsta šišmiša, inače globalno ugrožene skupine životinja. Osim šuma u Maksimiru ima livada, već spomenutih jezera i potoka koji predstavljaju važna staništa raznim biljkama i životinjama doprinoseći njegovoj biološkoj raznolikosti. Park Maksimir svrstan je među najljepša europska odredišta za posjetiti!

„Nijedan putnik neka ne propusti, pohoditi ovu krasnu zanimljivu i nauka punu šumicu, koju je tako reći biskup ondje stvorio. Zabavna ova šumica leži tik ceste, koja iz Zagreba za Varaždin vodi. Sam Zagreb leži nedaleko od Save stranom u ravnici, stranom na obližnjem brežuljku, koji je početak gora, koje se iza grada uzdižu. Tako i ova cesta ide po ravnici, koja se s desna k Savi proteže, dočim se s lijeva podižu šumama zastrte gore. Nedaleko od grada vidi se s desna usamljena krčma, Maksimir zvana i ovdje počinje spomenuti park…“

Odlomak iz knjige „Kardinal Haulik nadbiskup zagrebački 1788.-1869.“ Dr. Velimir Deželić st., Zagreb 1929.