Budi dio naše mreže

NP Sjeverni Velebit - planina koja osvaja vas, a ne vi nju

Nacionalni park Sjeverni Velebit posjetili smo kroz etersku priču u društvu stručne voditeljice Katarine Blažević, stručnog suradnika edukatora, Branimira Šajatovića i čuvara prirode Mirka Vukušića. Upoznali smo velebitske posebnosti biljnog i životinjskog svijeta, razgledali Kuću Velebita u kojoj smo se spustili i u Lukinu jamu, iskusili snagu Buromata, a čuli smo i dvije anegdote o iznenadnom susretu s medvjedicom i mladuncima te kako je u slučajnom odmjeravanju snaga medvjeda i čovjeka fotoaparat izvukao deblji kraj.

/ Sonja Kuzmić

Područje NP Sjevernog Velebita mozaik je najrazličitijih staništa – šuma, malih i velikih dolaca, travnatih kršnih dolina, jama, ponikava, sniježnica, lokava i škrapa, točila, rijetkih vodenih staništa… Park je prirodni dom medvjeda, vuka, risa, divokoze, tetrijeba, surog orla…, na njegovu području raste preko 1500 vrsta biljaka, gljiva i životinja. Poznat je po svojim dubokim jamama kojih je dosad otkriveno gotovo 400, a dosad su otkrivene i istražene tri jame dublje od 1000 metara: Lukina jama, (1431 m),  Slovačka jama (1320 m) i jama Velebita (1026 m). U njima živi bogat i neobičan živi svijet obavijen tamom, a najpoznatija stanovnica je velebitska pijavica, endem Sjevernog Velebita.

Dva su ulaza u Park, Babić Siča i Alan, no trenutno su oba zatvorena zbog doba godine i visine snijega. Neovisno o dobu godine, uvijek konzultirajte aktualnu vremensku prognozu, odjećom i obućom budite usklađeni s ovom gordom i čudljivom planinom-zavodnicom. Nemojte ni pomišljati krenuti u obilazak Parka bez dostatne zalihe vode, jer je možete nabaviti samo na njegovim ulazima i u Kući Velebita u Krasnom. Prirodnu izvorsku pitku vodu možete natočiti jedino na Štirovači (južni dio Parka – prostrana dolina na oko 1100 m n.v., poznata po velikim očuvanim crnogoričnim šumama), a iskusni ljubitelji prirode i planinari znaju da ona nije na putu najposjećenih planinarskih staza, stoga ne riskirajte!

U neposrednoj blizini Zavižana čije je područje jedno od najhladnijih područja Hrvatske (snježna zima traje dulje od pola godine), nedaleko planinarskog doma, nalazi se Velebitski botanički vrt osnovan 1967. godine. Nedugo nakon osnivanja Vrta okolno područje proglašeno je Posebnim botaničkim rezervatom Zavižan – Balinovac – Velika kosa. Endem velebitska degenija među najpoznatijim je stanovnicima Velebitskog botaničkog vrta i najčešći motiv velebitskih suvenira.

U prvom hrvatskom romanu Planine (tiskan 1569. god.), Petar Zoranić opisuje svoje putovanje Velebitom, ali i velebitske vile i mitološka bića koja susreće tijekom putovanja.

Vrt je na nadmorskoj visini od 1480 metara, a u njegovu središnjem dijelu nalazi se Balinovačka ponikva oko koje vodi kružna kamenita staza duga 600 metara. S nje se možete uspeti planinarskim stazama na okolne vrhove – Veliku kosu (1622 m n.v.), Balinovac (1602 m n.v.) i Veliki Zavižan (1676 m n.v.). Sa staze se odvajaju i kamenite stube kojima se možete spustiti na dno Balinovačke ponikve, na 1430 m n.v.

U Vrtu raste oko 300 biljnih vrsta od kojih su neke samonikle, dok su druge donesene s ostalih dijelova Velebita. Među njima su i neke rjeđe vrste, velebitska degenija (Degenia velebitica), hrvatska sibireja (Sibirea altaiensis ssp. croatica), krški runolist (Leontopodinum alpinum ssp. krasense), velebitski klinčić (Dianthus velebiticus). Posebno je zanimljiva velika kamenjara na kojoj rastu brojne atraktivne vrste. Za obilazak Vrta trebat će vam oko sat vremena laganog hoda, a najbolji dio godine za posjet su lipanj i srpanj kad je većina vegetacije u cvatu.

Kuća Velebita posjetiteljski i informacijski centar NP Sjeverni Velebit, smješten u selu Krasno, otvoren je tijekom cijele godine. Toplo preporučamo da se u njemu informirate što posjetiti i doživjeti u Parku, Krasnu i okolici. Svakako kupite ulaznicu, na taj način registrirate svoj ulazak, a ujedno se i osiguravate za slučaj da, ako tijekom obilaska Parka krene nešto po zlu (osobito u dijelovima gdje GPS signal nije dostupan), djelatnici Parka znaju za vaš boravak i samim tim brinu o vašoj sigurnosti i neopterećenom uživanju u jedinstvenosti ljepote ove, po visini, četvrte planine u Hrvatskoj.

Postav Kuće Velebita smješten je na četiri etaže i obuhvaća nekoliko tematskih cjelina s namjerom da se što bolje pokaže bogatstvo Velebita, njegova raznolikost te kulturna i prirodna vrijednost. U središtu priče je čovjek s Velebita i njegov in/direktan utjecaj na prirodu. U prošlosti su stanovnici Velebita živjeli nomadskim načinom života, krčili su šumu, napasali stoku, gradili kamene nastambe tzv. pastirske stanove i suhozide te na taj način stvarali nova staništa – travnjake, lokve i drugo. U obilasku Kuće Velebita upoznat ćete se s raznim kukcima i pticama, velikim zvijerima, endemičnim biljnim vrstama prilagođenima ekstremnim životnim uvjetima. Ako ste ikada željeli postati speleologom, u Kući Velebita to doista i možete biti, uz pomoć novih tehnologija imate mogućnost istražiti „Lukinu jamu“ i doživjeti njezinu dubinu od 1431 metra.

Kuća Velebita prilagođena je osobama s invaliditetom – slijepima i slabovidnima, osobama oštećenog sluha i gluhima te osobama smanjene pokretljivosti. Zanimljivo je i to da Kuću Velebita možete doživjeti i mirisima velebitskih travnjaka i šuma, a tu su i zvukovi koji nadopunjuju svaku pojedinu tematsku cjelinu. Jedna od najposjećenijih i najomiljenijih staza NP Sjeverni Velebit svakako je Premužićeva staza, no ne zaostaju ni obilasci Alana i Štirovače.

Štirovača je, zajedno s Plitvičkim jezerima, te Bijelim i Samarskim stijenama, bila među prvim nacionalnim parkovima proglašenima na teritoriju Hrvatske u sklopu Financijskog zakona za 1928/1929. godinu, zahvaljujući Ivanu Krajaču, ministru trgovine i industrije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Nažalost, odredba o proglašenju vrijedila je samo godinu dana, nakon čega su ti prostori izgubili status zaštićenih područja.

Od planinarskih objekata gdje se možete okrijepiti i prespavati najposjećeniji su Domovi Zavižan i Alan, tko želi doživjeti boravak u nekadašnjim izvornim uvjetima života u planini (npr. nema kupaonice s mogućnošću tuširanja… ) preporučamo Pastirske stanove Alan i Lubenovac. Zanimljivost – planine su svjetski spremnici za vodu (60 do 80 % ukupne količine vode), među njima je i naš Velebit.

Eko Kutak

Lijekovi kojima je istekao rok trajanja mogu postati nedjelotvorni i opasni za zdravlje te se moraju odlagati u posebne spremnike i zbrinjavati spaljivanjem u posebnim spalionicama kako njihov sadržaj ne bi dospio u okoliš. Stare lijekove ne smijemo bacati u komunalni otpad te WC školjku, jer time možemo uzrokovati onečišćenje okoliša. Stare lijekove treba odnijeti u najbližu ambulantu, dom zdravlja ili ljekarnu te odložiti u za to specijalizirane spremnike. Ljekarne su dužne preuzimati stare lijekove i sličan farmaceutski otpad neovisno o porijeklu. Stare lijekove možete odložiti u posebno označene spremnike, ili ih predati osoblju ljekarne.

 

 

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja