Na Malome Plazuru, vrhu na južnom dijelu Medvednice, ugnijezdio se slikoviti srednjovjekovni burg koji već osam stoljeća bdije nad Zagrebom.
Medvedgrad je izgrađen 1254. godine, nakon katastrofalne provale Tatara koji su u razarajućem naletu poharali ove prostore i do temelja porušili i spalili tadašnji Zagreb, koji se sastojao od građanskog Gradeca i biskupskog Kaptola. Iako izgrađen prvenstveno za zaštitu građana, biskupa i crkvenog blaga, Medvedgrad je zbog svog savršenog strateškog položaja stalno bio u središtu imovinsko – političkih previranja.
U svojoj je povijesti promijenio brojne gospodare koji su ga dobivali ili gubili u raznim ženidbenim kombinacijama, kupoprodajama, spletkama ili čak zavjerama. Iako fantastično utvrđen i uvijek spreman za borbu, Medvedgrad nikada nije bio napadnut. Naprotiv, medvedgradski su gospodari svoju riznicu i skladišta nerijetko popunjavali pljačkanjem okolnih sela, a znali su, bilo političkom, bilo oružanom silom, nasrnuti i na sam Zagreb. Najzloglasniji među njima bili su grofovi Celjski, koji su sredinom 15. stoljeća vršili takav teror nad gradom da su mnogi stanovnici Gradeca pobjegli iz svojih domova. Čak i danas podsljemenskim selima kruže zastrašujuće priče o grofici Barbari Celjskoj – zloglasnoj Crnoj Kraljici.
Medvedgrad je napušten 1590. godine, nakon što je utvrdu porušio strašan potres, pa su se njezini posljednji vladari Gregorijanci preselili u puno moderniji i ugodniji dvorac u Šestinama. Od tada utvrđeni grad na brijegu stoljećima propada. Dugo su ga posjećivali samo pustolovi i lovci na blago koje je, navodno, negdje pod gradom sakrila slavna Crna kraljica.
Tek je 1979. počelo sustavno arheološko istraživanje, konzervacija zidina i rekonstrukcija pojedinih dijelova tog hrvatskog srednjovjekovnog burga. Tako je iz ruševina iznikla osmerokutna kapela sv. Filipa i Jakova, južna obrambena kula, palas – palača za stanovanje i još neki dijelovi drevne utvrde.
Ispod južnog bedema medvedgradske utvrde nalazi se spomenik svim palima u Domovinskom ratu – Oltar domovine. Ovaj spomenik je rad kipara Kuzme Kovačića, a otvoren je na Dan državnosti 30. svibnja 1994. godine kao mjesto na kojemu će svi moći odati poštovanje hrvatskoj domovini. Spomen obilježje tvore kamene kocke od različitih vrsta kamena i nejednake visine te šest staklenih plavih ploča, koje kao da su se po zemlji posložile u hrvatski grb. Na kamenim kockama isklesani su hrvatski motivi iz vremena kneza Branimira, Veliki križ te stihovi hrvatske himne. Kameni blokovi skulpture izgrađeni su od kamena iz svih hrvatskih županija.
Jeste li znali?
Medvednički su vladari u svojoj planinskoj utvrdi ponekad skrivali i jako važne goste, čak kraljevskog ranga. Tako je tu boravio i Jannus Pannonius, poznat i kao Ivan Česmički, svestrani mislilac svojega doba, humanist, pjesnik i diplomat, biskup i nakratko čak ban Slavonije koji se pred kraj života uključio u zavjerenički pokret protiv kralja Matije Korvina. Urota nije uspjela, a Jannus Pannonius se sklonio kod zagrebačkog biskupa Osvalda Thuza na Medvedgrad gdje je umro 1472. Svestrani se pjesnik i znanstvenik bavio i astronomijom te je u svojim djelima puno prije Nikole Kopernika zabilježio ideju o Suncu, gospodaru zvijezda.
Sukob posljednjeg medvedgradskog gospodara Stjepka Gregorijanca i Zagrepčana opisao je August Šenoa u romanu Zlatarovo zlato kojega generacije hrvatskih školaraca pamte po ljubavnoj priči između Stjepkovog sina Pavla i Dore Krupićeve, kćeri gričkog zlatara. U začaranom krugu političkih spletki, mržnje i osvete zabranjena je ljubav završila tragično, a medvedgradski je Romeo ostao bez svoje zagrebačke Julije.
U morima mezozoika (prije 245 do 66 milijuna godina) taložili su se vapnenci često sastavljeni isključivo od skeletnih ostataka raznih morskih organizama (školjkaša, puževa, bodljikaša, mikroskopskih krednjaka, itd.). Upravo sićušne krednjake možemo smatrati graditeljima Medvedgrada jer je najveći dio grada izgrađen od pločastog vapnenca sastavljenog gotovo isključivo od njihovih mikroskopskih kalcitnih ljušturica. Kamenolom u kojem se vadio taj kamen bio je smješten nekoliko stotina metara od Medvedgrada, a na istome je mjestu ponovo otvoren radi dobivanja materijala za njegovu rekonstrukciju.