Nacionalni park Kornati arhipelag je od 89 nenaseljenih otoka, otočića i grebena koji su svrstani u dva niza, Kornatski i Piškerski. Ime su dobili po najvećem otoku, Kornatu i najrazvedeniji su dio obale u Sredozemnom moru. Kornati su pravi labirint kamenih otoka na kojima su se stanovnici od pamtivijeka morali boriti sa surovim uvjetima života. Park uključuje i morski akvatorij iznimne vrijednosti i ljepote. Kopneni dio Parka izraziti je krš stoga su u njemu prisutni svi krški fenomeni: škrape, kamenice, ponikve i špilje.

Stara izreka kaže: „Koliko je dana u godini, toliko je kornatskih otoka”. 

Nekada su na Kornatima rasle guste šume hrasta crnike i česmine koja je zbog potrebe za pašnjacima i obradivom zemljom sječena još za vrijeme Ilira, tisućljetno iskorištavanje rezultiralo je pretvaranjem otoka u kamenjar.

Kornati / Foto: NP Kornati /

Kornati su u potpunosti privatni posjed, devedeset posto vlasnika žitelji su otoka Murtera čiji su preci krajem 19. stoljeća od vlastele otkupili otoke i posjede koje su ogradili suhozidima. Suhozidi na Kornatima spomenici su radišnosti, umijeću i strpljivosti domaćih ljudi što su prkosili prirodi i njezinoj ne/gostoljubivosti. Često se protežu od obale do obale, razlog je da ovce ne bi prelazile na tuđi posjed. Samo je na otoku Kornatu oko 260 kilometara suhozida, a na cijeloj površini Nacionalnog parka impresivnih 330 kilometara. I danas se domaći stanovnici bave ovčarstvom. Zanimljivo je da ovce slobodno pasu na otocima te su dio lanca koji čuva kornatsku biološku raznolikost.

 “Posljednjeg dana stvaranja Bog je poželio okruniti svoje djelo i od suza, zvijezda i daha stvorio je Kornate.”  Georg Bernard Shaw

Kornatski pejzaži najdojmljiviji su na pučinskoj strani otoka jer se iznad mora izdižu strmci. Najviši je na Klobučaru (80 m), potom  na Mani (65 m), Rašipu Velikom (64 m), Obručanu (50 m) i Piškeri (45 m).  Podmorski nastavci otoka poniru u more i devedeset metara duboko. Vizualno su dojmljivi i otkriveni horizontalni slojevi nekih otoka, poput Malog Šila.

Kornati / Foto: NP Kornati /

Bezbrojni su mikrolokaliteti na Kornatima, Vela ploča ili Magazinova škrila jedan je od njih, a nalazi se ispod Metlina. Najviši je to vrh Kornata (237 m), glatka je vapnenačka ploha koja se nagiba nad more i ponire u njega desetke metara duboko gdje je dom živom svijetu kornatskog akvatorija.

Duž strmaca koji se obrušavaju u more obilje je koralja. More je izrazito čisto i prozirno jer svjetlost prodire duboko što stvara specifično stanište ribama i raznim vrstama prelijepih koralja. Cijeli kornatski akvatorij jako je dobro sačuvan, pravo je vrelo bioraznolikosti. Na Kornatima je zabilježeno više od 650 biljnih vrsta. Vegetacija se spontano iako sporo obnavlja.

Svjetionik Tajerske sestrice / Foto: NP Kornati /

Jedini svjetionik na Kornatima su Tajerske sestrice, izgrađen 1876. godine, a prepoznatljiv je po crveno-bijelim prugama na željeznom tornju.

U neka davnija vremena kornatski život ponajviše je pulsirao oko polja Tarca na Kornatu. Utvrda Tureta ili Toreta podignuta je u šestom stoljeću. Na otoku Piškeri još 1824. godine spominje se postojanje trinaest kuća, skladišta za ribu i sol, bačve i razne ribarske potrepštine. Sve do pada Mletačke Republike vlasnici naselja i kornatskog ribolova bili su saljski ribari. Mletački poreznici bili su smješteni odmah u blizini, u malom kaštelu na Panituli. Na Piškeri je danas samo pet kuća, baš kao i crkvica iz 1560. godine čije su dimenzije 14,8 x 8 metara, podignuta je samo za ribare i je jedina takva na Jadranu.

Kornatski kamenjar dom je rijetkim vrstama ptica, sisavci su rijetkost, a jedina zvijer koja živi na Kornatima je kuna bjelica.

Nautičari i ronioci Kornatsko otočje doživljavaju rajem na zemlji. Kornati su istodobno i izazovni i sigurno sklonište. Treba dobro poznavati vrste i zakonitosti vjetra, slijediti upute struke te pažljivo pratiti vremensku prognozu jer blizina stijena, mala udaljenost između otoka u kombinaciji s vjetrovima mogu biti razlozi za neugodna i opasna iskustva.

Eko kutak

Građevni (građevinski) otpad je otpad nastao prilikom gradnje građevina, rekostrukcije, ukljanjanja i održavanja postojećih građevina te otpad nastao od iskopanog materijala koji se ne može bez prethodne oporabe koristiti za građenje građevine zbog kojeg je nastao (Pravilnik o gospodarenju građevnim otpadom (NN 38/08)). Grupe građevnog otpada su: beton, cigle, pločice i materijali na bazi gipsa, drvo, staklo i plastika, mješavine bitumena, ugljeni katran i proizvodi koji sadrže katran, metali (uključujući i njihove legure), zemlja, kamenje i iskop od rada bagera, građevinski materijal na bazi gipsa, ostali građevinski otpad i otpad od rušenja objekata. U svakodnevnom govoru često se spominje i pojam ŠUTA što podrazumjeva: žbuku, dijelove zida, betona, keramičkih pločica, crijepova, elektrodijelova, stolarija i slično.

Emisiju poslušajte ovdje: