Ivančica ili Ivanščica (starije domaće stanovništvo koristi i ime Ivonjčica), najveća i najviša planina Hrvatskog Zagorja. Najviša planina u sjevernoj Hrvatskoj s istoimenim vrhom (1060 m), dugačka je 27 i široka oko 9 kilometara. Ivančica je planina idealna za šetnje i planinarenja s blagih južnijih strana od Budinščine, Zlatara i Lobora, te strmih sa sjevera iz Ivanca i Lepoglave. Jedna je od najposjećenijih planinarskih odredišta. Bogata je šumama, gorskim livadama i potocima.

“No Zagorje bilo bi jednolično sa strane sjeverne, da nema gore Ivanščice, koja mu svojom bujnošću i impozantnošću podaje osobito lice… ” Tako je 1905. pisao putopisac i prirodoslovac Dragutin Hirc, nakon što je dva puta posjetio goru Ivančicu.

U srednjem vijeku Ivanščica se zvala Očura, svoje sadašnje ime dobila je, kao i mjesto Ivanec, po katoličkom redu ivanovcima koji su na sjevernom podnožju imali svoje posjede i utvrđene samostane (Bela, Ivanec). O zanimljivoj povijesti Ivančice svjedoče ruševna zdanja kurija, gradova, posebno starih gradova poput Pustog Lobora, Oštrcgrada, Belecgrada, Milengrada, Grebengrada i Puste Bele.

Ivančica je iznad 300 metara visine pokrivena šumom. U njezinim nižim dijelovima ostaci su prvobitnih šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, dok u višima prevladava bukva. Na njezinom grebenu nižu se gorske čistine pokrivene livadama, no Ivančica ima i velikih strmina, pa i golih stijena. Alpske odlike imaju kameniti greben Legesičine, stijene ispod Beliga i strma hridina s ruševinama Belec-grada na vrhu. Mnoga planinarska društva izgradila su kuće i domove na Ivančici; podno Grebengrada, Lujčekovu hižu na Ham-Pokojcu, kuće podno Belecgrada, Oštrcgrada na Majeru te planinarski dom Josipa Pasarića na njezinu vrhu.

Na Ivanščici brdske livade zauzimaju manje od 10 posto njezine površine, na njima raste više od 70 posto njezine flore, od čega su najugroženije biljke iz porodice orhideja. Iako se orhideje uvijek povezuje s tropskim krajevima, Hrvatska se sa svojih 176 vrsta orhideja svrstava među pet europskih sredozemnih zemalja s najvećom zastupljenošću, a na Ivančici su zabilježene čak 33 vrste. Bilo da ste rekreativac, istraživač ili planinar, užitak u prirodnim posebnostima Ivanščice zagarantiran je. Ovisno o vremenu kojim raspolažete i stupnju tjelesne kondicije, posjetiti ju možete automobilom, biciklom i naravno pješice, što od srca preporučamo.

Do vrha Ivančice vodi nekoliko planinarskih putova, na vama je da odaberete. Mrzljak vodi prema njezinu vrhu iz Ivanca preko Prigorca. Na putu se nalaze dva uređena izvora pitke vode, Žgano vino i Mrzljak, a cijeli je put dobro markiran. Tko se odvaži popeti na sam vrh Ivanščice uživat će u predivnom panoramskom pogledu na Varaždin i Međimurje, Hrvatsko zagorje do Medvednice i Samoborskog gorja, a za sunčanih dana i na slovenske planine, Julijske, Kamniško-Savinjske i Austrijske alpe.

Davne 1929. na vrhu Ivančice podignuta je metalna piramida, a planinarski dom Pasarićeva kuća (izgrađen još 1929. godine) i vidikovac Stričevo uvijek rado dočekuju svoje posjetitelje. U svom ruksaku uvijek imajte nešto hrane, jer zbog mnoštva posjetitelja Dom ponekad ostane bez dovoljnih zaliha domaćih gastro delicija. Za zalihu pitke vode ne morate brinuti, ako vam je i ponestane, planina Ivančica obiluje izvorima prirodne pitke vode (najviši izvor na Ivančici je izvor Mrzljak).

Poznat je i rado biran među planinarima hodočasnicima, Ivanečki Romarski put, koji je ujedno i prvi obilježeni hodočasnički put u Hrvatskoj, od crkve Marije Snježne u Belcu do Marije Bistrice. Prava je to okrijepa za dušu i tijelo.

Eko kutak

Takozvani problematični otpad poput otapala, baterija, fluorescentnih svjetiljki, električnih uređaja, guma i tako dalje, ne odlaže se u spremnike, već ga treba odnijeti u reciklažno dvorište gdje će biti pravilno zbrinut.