Surduk je naziv za najčešće strm, duboko usječen put u planini, nastao proširivanjem vododerina. Njegove bočne, okomite strane mogu biti visoke i nekoliko metara, prošarane su korijenjem drveća što sprječava urušavanje surduka. Krošnje drveća često natkrivaju sam surduk stvarajući dojam tunela.
Baranjski surduci (klanci, nap. a.), kroz Banovo brdo usječene ulice i putevi, nastali su pod utjecajem prirodnih ne/pogoda. Natkriveni bogatim krošnjama stabala bagrema djeluju poput zelenih tunela koji vas ostavljaju zadivljenima čim stupite nogom u njih, osobito u dijelove koji su nenastanjeni. Surduci u sebi kriju pravo blago, kućice poznate pod imenom “gatori” koje su svojevrsni ulaz u ukopane podrume. S obzirom da su ukopani u zemlju, često obzidani ciglom, gatori su jedinstvena arhitektura vinskih podruma. Građeni prije više od stoljeća, prava su turistička atrakcija posjetiteljima i to ne samo i isključivo ljubiteljima vina, dapače. U gatorima se temperatura zraka tijekom cijele godine kreće između 12 i 15 Celzijevih stupnjeva što je idealna temperatura za čuvanje baranjskih vina vrhunske kakvoće i kvalitete.
Surduci su, do pojave teške mehanizacije, bili toliko uski da su se zaprežna kola mogla mimoići isključivo u njihovim proširenjima. Kočijaši su prije ulaska u surduk, ili prije njegova proširenja, osluškivanjem nastojali saznati idu li im druga kola u susret. Nerijetko su svog suputnika poslali da pješice ga prođe i da kola iz suprotnog smjera zaustavi na ulazu u surduk ili na proširenju.
Za surduke u Zmajevcu i Suzi, naseljima u baranjskoj općini Kneževi Vinogradi nadaleko se zna. Njihovi gatori uglavnom su smješeteni u ravnini ceste, no ima i onih pod zemljom. U njihovom prednjem dijelu nekada se muljalo i ruljalo grožđe. Tu su se držale i kace u kojima je grožđe fermentiralo i prešalo se, a potom se prebacivalo u bačve. Iako se danas vino uglavnom više ne radi na tradicionalni način, gatori su i dalje atraktivni, zanimljivi, ali i itekako dobri za čuvanje vina.
Putujući prema Baranjskim surducima i kroz njih, može se vidjeti i doživjeti nepatvorena baranjska prošlost koja egzistira u sadašnjosti. Luksuzne vikendice, nekadašnje ponosne gazdinske kuće, minijaturni voćnjaci i vinogradi tvore simbiozu koja je neprocjenjiva dragocjenost tog dijela Hrvatske. Mirisi tipični za netaknutu prirodu Baranje pomiješani s mirisima netom spravljenog fiša, čobanca ili delicija u “tanjurači”, koje domaći vinari pripremaju gostima nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Emisiju poslušajte ovdje: