Dubrovačka bratovština flagelanata (bičevalaca) djelovala je u crkvi Domino koja je u srednjemu vijeku bila jedna od najvažnijih gradskih crkava, a spominje se još krajem 12. stoljeća.

Osim njezine arhitektonske i urbanističke važnosti očito je imala bitnu ulogu i u duhovnome životu grada jer se upravo uz nju vezuje djelovanje prve bratovštine flagelanata (bičevalaca). Njihova se matrikula spominje već u drugoj polovini 13. stoljeća i moguće da je nasljedovala neku možda još i stariju bratovštinu koja je uz tu crkvu djelovala.

Osim njezine arhitektonske i urbanističke važnosti očito je imala bitnu ulogu i u duhovnome životu grada

U europskom kontekstu srednjovjekovnih flagelanata (bičevalaca) treba jasno razlučiti pojavu toga duhovnog pokreta u širem smislu od nastanka samih bratovština koje su imale flagelantsku karizmu, ali su, osim čisto duhovne osnove, imale i jasno izraženu socijalnu notu. Ona se mahom očitovala kroz otvaranje hospitala i brige za ugrožene skupine društva, ponajčešće u okolnostima epidemija kuge, društvenih nemira ili nepogoda.

Flagelantske bratovštine bile su prisutne na istočnojadranskoj obali u Kotoru, Dubrovniku, Zadru, na Korčuli…

Tako se bičevalačka bratovština Svetog Križa u Kotoru izdvaja starinom (1298.) i ulogom u vjersko-humanitarnim aktivnostima u gradu, pa tako i osnivanjem hospitala 1372. godine.

Bogata je i umjetnička baština bratovštine Svetog Križa. Njezina je riznica relikvijara bila najbogatija nakon katedralne, a u umjetničku baštinu iz razdoblja kasnoga srednjeg vijeka može se uvrstiti luneta portala crkve Svetog Križa s prikazom „Imago pietatis“ iz 15. stoljeća te relikvijari i drugi zlatarski radovi koji se danas čuvaju u katedrali sv. Tripuna.

Njezina je riznica relikvijara bila najbogatija nakon katedralne

Uz iznimku onih striktno crkvenih, poput bratovština posvećenih Presvetom Oltarskom Sakramentu, dekretom francuskih okupacijskih vlasti iz 1807. godine najveći je dio višestoljetnih bratovština likvidiran do 1811. godine. No, tragovi djelovanja kotorske bratovštine mogu se uočiti još i tijekom austrijske vlasti u 19. stoljeću kroz djelovanje bratovština posvećenih brizi za posljednji ispraćaj pokojnika.

Sve je ovo prilog očuvanju kulturne memorije grada Kotora i njegove dijeceze s čije je povijesne karte nasljeđe bratovštine Svetog Križa – i drugih višestoljetnih bratovština – danas gotovo potpuno nestalo.

Ta baština predstavljena je na predavanju „Stoljeća trajanja i stoljeće zaborava: kotorske bratovštine pijeteta, milosrđa, dobre smrti (O kotorskim flagelantima uz 800. obljetnicu prvoga spomena dubrovačkih bičevalaca)“ u četvrtak 27. veljače 2025. u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku u organizaciji Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije. Predavačice su bile izvanredna profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Ana Marinković i povjesničarka umjetnosti i samostalna istraživačica iz Kotora i Tivta Maja Marović.

Foto: Tea Kuzek Marević