Veličanstvena maketa Bobovca koja zaokuplja pozornost svih koji prođu kroz hol Katoličkog školskog centra u Sarajevu, rezultat je višegodišnjeg rada skromnog i talentiranog umjetnika gospodina Ivice Tomičića iz Kaknja.

Rođen 1949. u ovom srednjobosanskom rudarskom gradu, kao najmlađe od petero djece Pere i Antonije Tomičić, još u djetinjstvu počeo je očitovati svoje zanimanje i talent za stvaranje kroz slike i minijature. Želio je učiniti i korak dalje, završiti srednju građevinsku školu, a potom studirati arhitekturu. Nažalost, u to vrijeme mnoge stvari nisu bile dostupne kao danas: u mjestu njegova rođenja nije bilo građevinske škole, a skromna radnička obitelj nije mu mogla priuštiti školovanje u drugom gradu. Izučio je električarski zanat te svoj radni vijek proveo radeći kao električar u Rudniku mrkog ugljena u Kaknju. Tu se i oženio te u njemu provodi i svoj životni vijek. Vrijeme odrastanja, rane mladosti, pa i kasnije bilo mu je obilježeno hobijem. Zapravo, kako će posvjedočiti, svaki slobodan trenutak bi nešto radio te je kao samouk postao pravi majstor u slikarstvu i maketarstvu. Dokaz su tomu njegova mnogobrojna djela koja danas ukrašavaju crkve, škole, muzeje i mnoge druge institucije.

Foto: Katolički tjednik

Makete koje dišu

Danas od njegovih mnogobrojnih hvalevrijednih djela, osim već spomenutog Bobovca, navesti ćemo još neke: repliku Termoelektrane Kakanj i još jedan, manji „Bobovac“, obje dio trajne postavke Muzeja Kaknja; bakarni stećak u koji je „upakirana“ minijatura sarajevske katedrale koja se nalazi u Vrhbosanskom ordinarijatu, makete Begove džamije i Bijele džamije, Starog mosta u Mostaru, Crkve Sv. Jakova u Međugorju…

No, osim maketa gospodin Tomičić naslikao je mnoge slike služeći se raznim tehnikama; od ulja na platnu, akrilika, tempera, akvarela. Slike je izlagao na izložbama u Kaknju u organizaciji RMU-a i HKD-a Napredak.

A kakav je to posao, daje naslutiti činjenica kako mu je za izgradnju Bobovca bilo potrebno osam godina – a prvi je put u životu na Bobovcu bio tek poslije završetka djela.

Prije skiciranja i izrade svake minijature najprije bi detaljno istraživao objekt izgradnje satima zureći u knjige i fotografije. Kako je na Bobovcu u dobrom stanju ostala samo crkva, za vizualiziranje ostalih objekata kraljevskog grada potrebiti su bili sati pretrage u knjižnicama. Sve to je radio s velikim žarom, bez napora, uživajući u svakom trenutku svog posla.

Foto: Katolički tjednik

Također mnoge sate je proveo tražeći i testirajući materijale od kojih će biti napravljene minijature. „Za minijature koristim isključivo prirodne materijale. Razne trave, metal, drvo i kamen. U ratu kada se teško nabavljao materijal, kriomice bih od supruge uzeo malo brašna i jaje da bih napravio ljepilo. Za prikaz prirode u mojim minijaturama prikupljao bih trave i vršio pokuse na njima iz kojih bih saznao kako reagiraju s bojama. Također sam ih izlagao suncu i stavljao u zamrzivač kako bih utvrdio kako će se ponašati u različitim klimatskim uvjetima“, ispričao nam je Ivica.

Za izgradnju Bobovca mu je bilo potrebno osam godina, a prvi put u životu je na Bobovcu bio tek poslije završetka makete.

Većina njegovih minijatura ima osvjetljenje kao i mehanizme koji simuliraju pokret. O tome govori replika Stare jame u Kaknju koju nam je pokazao u svom domu. Na pritisak gumba na njezinoj poleđini jamska svjetla se upale, trake s ugljenom počnu se kretati, dizala ići gore-dolje… Sve to daje vjerodostojan prikaz događanjima ispod površine i svjedoči o težini rudarskog posla.

Nemoguće je ne primijetiti tu njegovu posvećenost detaljima koji odista daju dojam kao da su njegove minijature žive.

Djela nadahnuta duhovnošću

Nismo mogli ne primijetiti da su mnoga od njegovih djela, posebno slike, nadahnute kršćanskom duhovnošću. Od svih svojih radova on sam najviše ističe dva križa urađena poslije rata.

„Dva križa sam napravio, dva posebna križa. Jedan sam darovao svojoj župi Kakanj, a blagoslovio ga je naš tadašnji župnik mons. Petar Jukić. Drugi sam darovao župi Kraljeva Sutjeska“, s ponosom veli Tomičić.

Za razliku od maketa u kojima nastoji što vjernije prikazati objekte, sve što se u njima nalazi i događa, u svojim slikama se povremeno prepusti svojoj mašti. Jedan od primjera toga slika je na kojoj je naslikao papu Franju ispred franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci.

Foto: Katolički tjednik

Potkivanje za korizmu

Na pitanje gdje inače pronalazi inspiraciju za svoja djela, odgovorio je: „Ne tražim je, dođe ona meni sama. Jednostavno bih nešto ugledao i znao bih – to je to! I sve što sam zamislio, uspio bih, uz Božju pomoć. Krenuo bih raditi, i sati bi prošli, a da nisam ni svjestan da radim. Pa bih se poslije iznenadio kada bih vidio što sam napravio. Od koga drugog to može doći osim od Boga.“

Od koga drugog to može doći osim od Boga.

Prije nekoliko godina, na korizmu, priča kako je bio razmišljao o odricanju te kako se ljudi najčešće za korizmu odreknu stvari koje njima samima predstavljaju neku vrstu uživanja.

„Razmišljao sam o korizmenom odricanju te o tome kako ljudi najčešće usmjere odricanje prema sebi samom. Ja sam odlučio napraviti drugačije; napraviti nešto za druge. Pa sam uzeo taj mjesec 100 jaja da potkujem i podijelim“, kazao je Ivica.

A njegova nas priča podsjeća da pravo nadahnuće dolazi iznutra, iz srca, i da djela ljubavi i predanosti mogu oblikovati svijet oko nas na najljepši način. Gosp. Tomičić nije samo umjetnik, nego i primjer kako živjeti život pun ljubavi, vjere i služenja drugima.

Sve njegove kreacije, osim što prikazuju arhitektonske ljepote prošlosti i bogatu maštu, svjedoče i o dubokom duhovnom iskustvu. Njegova sposobnost pronaći inspiraciju u svemu oko sebe, zajedno s vjerom u Božju pomoć, čini ga umjetnikom čija će djela nadahnjivati generacije koje dolaze.

Izvor: Nedjelja.ba