Potrebno je obaviti zadatke, ali po koju cijenu?

Tada se treba upitati: “Jesam li nekoga povrijedio kako bih imao “vrlo produktivan dan”?

Kako donosi Aleteia, iskustvo pokazuje da zbog zadataka koje trebamo obaviti u danu, odbacujemo osobe koje se žele s nama družiti i kojima je potrebna naša pažnja. 

Što je zapravo važno?

Kad pomislimo na zadatke koje smo obavili, možemo ustvrditi da smo imali produktivan dan. Ti zadaci, međutim, nisu napravljeni na sliku i priliku Božju i nemaju besmrtne duše. Međutim, zna se dogoditi da se pozornost usmjeri na obavljanje stvari dok se zaobilaze osobe koje nas okružuju. Naravno, mora postojati ravnoteža – ponekad se posuđe mora oprati jer onda nitko neće moći kuhati ili jesti. Ali događa se da se prvo izabere zadatak, a zatim osoba. Taj izbor nikad ne čini život lakšim ili ispunjenijim.

Ključna pitanja

Razmislite što se događa kad primijetite da se zadaci počinju gomilati, a popis obveza postaje sve duži. Kako bi razumjeli što se događa, upitajte se nekoliko pitanja:

Jesam li nedavno preuzeo nove odgovornosti ili se nešto značajno promijenilo u mom rasporedu? Možda sam, na primjer, počeo više volontirati. Ponekad je pronalaženje izvora problema jednostavno poput spoznaje da je jedno od moje djece došlo u novu razvojnu fazu i zahtijeva puno više pažnje i energije.

Jesam li svoje vrijeme u zadnje vrijeme koristio više nasumično ili rekreativno? Više listanja, više čitanja, više razmišljanja o tome što trebam učiniti umjesto da to stvarno učinim?

Općenito, jesam li odvojio vrijeme da dam prioritet ljudima u svom životu? Ili sam ih samo pokušao uklopiti kad mogu među druge zadatke (poslove/projekte/poslove)?

Što se više trikova za multitasking doda repertoaru i što se više vremena uštedi, osoba osjeća da ima više vremena. Ali kad se ima više vremena, osoba je sklonija preuzeti više, odnosno dodati si više zadataka, a ne da bi više provodila vremena s ljudima.

Usporavanje

Dok razmišljamo što sve možemo učiniti prije, treba se usredotočiti na bližnje oko nas. Prvi korak je uvijek truditi se prvo organizirati vrijeme s ljudima, a tek onda zadatke. Jednom kada se tako počne gledati na vrijeme (u kombinaciji s procjenom koliko se vremena neozbiljno potroši svaki dan), mogu se bolje donositi odluke iz trenutka u trenutak kada se osoba suočava s izborom između osobe i liste obaveza.