Za Talijane i Italoamerikance nijedna blagdanska sezona nije potpuna bez primamljivih aroma pandoroa i panettonea. Ovi kultni božićni deserti dugo su oduševljavali svečane stolove – ali su također potaknuli žustru raspravu: što je bolje? Iz godine u godinu obitelji i prijatelji strastveno se „svađaju“ oko favorita, a jasna pobjednika nema na vidiku, donosi Nedjelja.ba.

Obje slastice potječu iz Italije i prožete su tradicijom. Panettone, kao stariji, nastao je u Milanu tijekom renesanse. Njegovo ime potječe od „pan de Toni“ (Tonijev kruh), prema pekaru koji ga je, prema legendi, napravio za božićnu gozbu vojvode Ludovica il Moroa. U međuvremenu, pandoro je rođen u Veroni i stekao je popularnost u 19. stoljeću, nadahnut stoljetnom ljubavlju prema pozlaćenim, bogatim pecivima poput pane d’oroa (zlatni kruh).

No, u čemu se razlikuju?

Panettone je obogaćeni kruh, poznat po svom visokom, kupolastom obliku i prozračnoj, lagano „žvakaćoj“ teksturi. Njegovo tijesto sadrži i kandirano voće i grožđice, što mu dodaje slatkoću i citrusni miris. Pečenje panettonea nije jednostavan zadatak: zahtijeva pedantan proces koji uključuje prirodno kvašenje i višestruko dizanje, što može trajati nekoliko dana.

Nasuprot tomu, pandoro je jednostavniji i bogatiji. Oblikovan poput zvijezde s osam krakova i posut šećerom u prahu, ima „maslačastu“ konzistenciju poput kolača. Za razliku od panettonea, ne sadrži voće, što ga čini izborom za one koji vole čistu, nepatvorenu slatkoću. Njegova prepoznatljiva zlatna nijansa dolazi od obilja žumanjaka, što mu daje dekadentnu kvalitetu koja se topi u ustima.

Argument pandoro protiv panettonea ne odnosi se samo na desert – riječ je o tradiciji, nostalgiji i osobnim preferencijama. Ljubitelji panettonea često tvrde da je to „pravi“ božićni desert, ukazujući na njegove povijesne korijene i kompleksan profil okusa. Za njih je kombinacija voća i kruha simbol obilja i blagdanskog veselja.

S druge strane, oni odani pandorou zagovaraju njegovu jednostavnost i svestranost. Pandoro se tako lako kombinira s namazima poput mascarponea ili Nutelle, što ga čini omiljenim za mlađe generacije i ljubitelje kreativnih slastica.

Među Italoamerikancima rasprava je često pojačana obiteljskim vezama s određenim regijama Italije. Sjeverni Talijani obično preferiraju panettone, dok oni iz Verone i okolice čvrsto brane pandoro. U konačnici, rasprava o ovim desertima manje je o podjelama, a više o slavljenju talijanske kulinarske tradicije. Oba odaju počast neusporedivoj sposobnosti Italije skromne sastojke uzdići u nešto izvanredno.