U talijanskoj regiji Apuliji, nedaleko od jadranske obale i od San Giovannija Rotonda, gdje je Padre Pio živio veći dio svog života i bio pokopan, postoji još jedno važno mjesto hodočašća – Monte Sant’Angelo – na koje na svojim stranicama podsjeća Aleteia.

„Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. Najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu.“ (1 Sol 4,16).

Ukazanja svetog Mihaela

Na tom se mjestu sv. Mihael ukazao u jednoj spilji nekoliko puta početkom srednjeg vijeka. Prema legendi, lokalni plemić izgubio je najboljeg bika. Nakon što ga je pronašao, zatekao ga je kako kleči u pećini. Ne mogavši ​​mu se približiti, plemić je je prema biku usmjerio strijelu, no ona se okrenula prema njemu i pogodila ga.

Mjesni je biskup naredio trodnevnu molitvu i post, a potom mu se ukazao sv. Mihael. Pri trećem ukazanju arkanđeo je biskupu rekao da sagradi kapelu, ali ne i da je posveti, jer će ona biti posvećena njegovom prisutnošću.

Odmorište za hodočasnike i križare

Lokalno stanovništvo ovo je mjesto ranije poznavalo pod nazivom Monte (tal. ‘planina’); postalo je važno mjesto u srednjem vijeku služeći kao odmorište za hodočasnike i križare koji su putovali iz Italije prema Svetoj zemlji. Tijekom stoljeća pape, sveci i plemići također su odlazili na Monte Sant’Angelo kako bi posjetili poznato svetište. Kao hodočasničko odredište bilo je ravno Composteli i Rimu.

U novije vrijeme, sv. Padre Pio često je nakon ispovijedi slao pokajnike na Monte Sant’Angelo, jer je udaljen samo 25 kilometara od San Giovannija Rotonda.

Monte Sant’Angelo – Tvrđava / Foto: Wikipedia

“Strašno mjesto”

Počevši od autobusnog parkirališta na uzvisini, prvo što posjetitelji primijete je tvrđava koja svojim tornjem, zidinama i okolnim opkopom ostavlja dojam da na ovom mjestu postoji nešto posebno važno.

Nakon brze šetnje posjetitelji ulaze u baziliku. Na vratima je latinski natpis ispisan velikim slovima koji glasi: „TERRIBILIS EST LOCUS ISTE; HIC DOMUS DEI EST ET PORTA COELI“ (lat. “Ovo je strašno mjesto;  ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska”).

Ta je rečenica preuzeta iz Knjige postanka, a izgovorio ju je Jakov nakon što je sanjao goleme stube prema nebu s anđelima koji su se uzdizali i spuštali uz njih. Tada je Bog potvrdio svoje obećanje da će mu dati zemlju na kojoj se nalazi i blagosloviti je. Kad se probudio, “uplašio se i rekao:” Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, a ovo su vrata nebeska! “(Post 28, 17).

Stih koji označava biblijski „strah Božji“, priprema posjetitelja za sveti prostor u koji će uskoro ući.

Monte Sant’Angelo – Bazilika sv. Mihaela / Foto: Pixabay

Silazak “svetim stubama”

Nakon prolaska kroz vrata – „ulaza u Raj“ – atmosfera se odmah mijenja. Slijedi silazak niz 86 kamenih stuba koji podsjeća na Jakovljeve ljestve, a hodočasnici mogu zamisliti anđele kako se penju i spuštaju.

Pri silasku niza stube Talijani izgovaraju tradicionalnu molitvu Scala Santa, Scala Santa, Padre, Figlio e Spirito Santo (tal. „Svete stube, svete stube, Otac, Sin i Duh Sveti“), a zatim naprave znak križa.

Duž stubišta nalaze se razni kipovi sv. Mihaela s mačem isukanim u bitci i nogom na glavi zmaja ili đavla. Sv. Mihael je anđeo ratnik, a na njega se egzorcisti često pozivaju u borbi protiv demona.

Monte Sant’Angelo – Svete stube / Foto: Pixabay

Grafiti hodočasnika i križara

Pažljivi posjetitelj na mjestima će primijetiti obrise križeva, lica i ruku urezanih u stijenu. Ove su tragove stoljećima ostavljali hodočasnici i križari koji su napuštali Europu kako bi otišli u Svetu zemlju. Tada bi se zaustavljali u svetištu i molili sv. Mihaela da ih prati na njihovu putovanju.

Neki kažu da su ruke – češće samo jedna (obično desna), ponekad obje – urezivali hodočasnici; jednu na odlasku, drugu na povratku kad bi se vratili živi i zdravi (obje ruke su nažalost rijetke).

U podnožju stuba nalazi se Porta del Toro (tal. „Bikova vrata“). S lijeve strane je hodnik koji vodi do drugih zanimljivih mjesta, a s desne strane je svetište.

I sv. Franjo je bio tu

Neposredno prije ulaska u spilju, s desne strane nalazi se oltar s likom klečećeg fratra. Ispod je mala staklena ploča koja prekriva znak Tau, a koji je u stijenu urezao sam sv. Franjo. Kad je svetac iz Asiza posjetio Monte Sant’Angelo, zaustavio se ovdje, jer se nije osjećao dovoljno dostojnim ući u spilju.

Monte Sant’Angelo – Svetište sv. Mihaela / Foto: Santuario San Michele

Posjetitelji imaju osjećaj snažne prisutnosti

Nakon nekoliko koraka hodočasnik stiže u sveti prostor. Posjetitelji često kažu da ovdje imaju osjećaj snažne prisutnosti. Zapravo, to je jedina crkva na svijetu koju nije posvetila ljudska ruka već sam arkanđeo. Iz tog je razloga svetište Monte Sant’Angelo poznato kao nebeska bazilika.

Monte Sant’Angelo jedno je od sedam mjesta na kojima se ukazao sv. Mihael. Poznata pod nazivom „Mač sv. Mihaela“, ta mjesta tvore tajanstveno savršenu liniju na karti koja se proteže od brda Karmel u Svetoj zemlji do otoka Skellig Michael u Irskoj.

Zamišljena linija ‘Mač sv. Mihaela’