Marko Marulić, njegovo vrijeme i Poslanica Hadrijanu VI. paradigma su sveopćeg hrvatskog bivovanja. Humanist i kršćanin Marulić bio je svjedokom negacije prihvaćenih načela: uništavanja, poniženja, ljudske patnje i ujedno ravnodušnosti Zapada kojemu je također prijetila ista opasnost. Istina, Marulić se zgražao, ali ne i očajavao; on je upozoravajući apelirao. Premda u osmanlijskom pustošenju sluti apokaliptičku kataklizmu i sud svijeta, on ne rezignira nego se 1522. pismom visoke književne vrijednosti obraća utjelovljenju zapadnog / kršćanskog zajedništva: Poslanica papi Hadrijanu VI. vrhovnom svećeniku o sadašnjim nevoljama i pobudnica za općekršćansko ujedinjenje i mir.

Izvor: digitalna.nsk.hr /Epistola domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI. pont. max. de calamitatibus occurrentibus et exhortatio ad communem omnium christianorum unionem et pacem

Samoj pak poslanici prethodi posveta o. Dominiku Bući Kotoraninu, dominikancu i glasovitom propovjedniku, na čiji je poticaj i nagovor Marulić i napisao svoj apel novoizabranom rimskom prvosvećeniku, a nakon poslanice dodana je Molitva Marka Marulića Kristu za papu Hadrijana VI, neznatno prerađena molitva u stihu za Leona X., navodi Branko Jozić u svom znanstvenom članku u Colloqia Maruliana.

Izvor: digitalna.nsk.hr /Epistola domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI. pont. max. de calamitatibus occurrentibus et exhortatio ad communem omnium christianorum unionem et pacem

Još za života Marulić je bio svjetski poznat pisac i kao autoritet često je citiran. Vjerojatno je zato ugledni propovjednik dominikanac Dominik Buća od njega zatražio da papi izloži teško stanje kršćana i pogibli koje su, posebno nakon pada Beograda 1521., prijetile cijeloj Europi. Splitski mu je pisac udovoljio obrativši se novoizabranom papi Hadrijanu VI. pismom, koje je tiskano u Rimu još prije papina ustoličenja. Stupivši na prijestolje, papa je u zamršenim crkvenim i društveno-političkim prilikama poduzimao razne korake (sukladne onima za koje se Marulić zalagao), ali dosad je bilo otvoreno pitanje je li splitskom humanistu osobno odgovorio.

Izvor: digitalna.nsk.hr

Pronađeni bibliografski podatci ukazuju da je postojao papin otpis (tiskan u Rimu), u kojem prema Maruliću izražava poštovanje i dobrohotnost. Dosadašnja potraga za tekstom nije urodila plodom, pa se ovdje donose i analiziraju dostupne vijesti o njemu. Također se pokazuje da je ključnu vezu između dvaju korespondenata vjerojatno imao Toma Niger, Marulićev prijatelj, a papin izaslanik.

Papa je za Marulića mogao doznati od Tome Nigera i to odmah nakon što je izabran, navodi Jozić. Više možete pročitati ovdje.

Zaključiti nam je, navodi Jozić: Marulić je još za života stekao ugled vrhunskoga pisca i često citirana autoriteta, o čemu je glas raznim putovima mogao doći i do humanista Adrijana, odnosno pape Hadrijana VI. U posljednja tri desetljeća marulologija je polučila značajne rezultate: otkrića novih rukopisa, izdanja i prijevoda, nova čitanja i interpretacije. U taj se mozaik ugrađuje i ovo saznanje iz literature da je splitskom humanistu, »izvrsnu i vrlo učenu mužu«, jedan papa poslao pismo u kojem mu izražava veliko poštovanje i naklonost. Pronalaženje te poslanice pape Hadrijana VI. upućene Maruliću još je jedan marulološki zadatak.

Izvor: digitalna.nsk.hr