"Moja majka, otac i braća su plakali, a i mogli su: sin im je umro, sam je prestajao biti njihova svojina i počimao biti stvar Božja", zapisao je u svome dnevniku bl. Miroslav Bulešić o danu svoga svećeničkog ređenja.
“Bl. Miroslav niti je fantazirao, niti provocirao, već molitvom i svakodnevnim radom na vlastitim nedostatcima nastojao se približiti što više Kristu. Za njega nije bilo dovoljno samo sveto ređenje da kaže ‘ja sam drugi Krist’, on je to živio svakodnevno. Nije se povukao u crkvu, kapelicu i danonoćno klečao i molio, već je obilazio ‘gradove i sela’, kako se kaže za Isusa, obilazio je svoje župljane i liječio njihove rane prouzrokovane ratom, bio je dobri Samaritanac, svakome je bio na usluzi. Nastojao je svaku ljudsku ranu zamotati u ‘bijeli omot ljubavi’, kako sam kaže”, rekao je u povodu 100. obljetnice rođenja bl. Miroslava Bulešića vlč. mr. Ilija Jakovljević, vicepostulator u kauzi za njegovo proglašenje svetim.
Moja je osveta oprost!
“Svetost se ne improvizira. Bl. Miroslav nije samo jedan od brojnog mnoštva u našem narodu koji su bili ubijeni bilo u vrijeme rata ili poslije. On se duhovno pripremao, štoviše on je žudio za mučeništvo, ne u obliku fanatizma, već samo ako ga Bog učini dostojnim”, rekao je papin izaslanik kardinal Angelo Amato u svojoj propovijedi prigodom beatifikacije Miroslava Bulešića u pulskoj Areni, 28. rujna 2013.
U svibnju 2020. obilježili smo 100. obljetnicu rođenja bl. Miroslava Bulešića i tim se povodom prisjećamo njegovog djetinjstva, puta do svećeništva te proslave mlade mise.
Djetinjstvo i sjemenišno školovanje
Miroslav Bulešić rodio se 13. svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići, župe Svetvinčenat, od roditelja Miha i Lucije rođ. Butković. Kršten je 23. svibnja u župnoj crkvi u Juršićima. Prve je molitve i prve istine katoličke vjere mali Miroslav naučio iz molitvenika “Oče budi volja tvoja”, knjige koju je za duhovne potrebe hrvatskih vjernika u Istri u 19. stoljeću sastavio biskup Juraj Dobrila, piše na mrežnoj stranici Miroslav Bulešić.
Osnovnu školu polazio je u Juršićima, gdje mu vjeroučitelj bio revni i vrijedni svećenik Ivan Pavić. U desetoj godini života Bulešić se opredjeljuje za sjemenišno školovanje. Budući da je godinu dana bio u pripravnici “Alojzjevišče” u Gorici, Miroslav Bulešić ulazi u sjemenište u Kopru za školsku godinu 1931./32.
U koparskom sjemeništu boravi do 1939., kada je, završivši pet razreda gimnazije i tri razreda liceja, položio ispit zrelosti, veliku maturu. Nakon položene mature u koparskom sjemeništu, a na preporuku svećenika Ivana Pavića, koji je rekao kako se «Radi o odličnom mladiću, intelektualnom, otvorenom, pobožnom i dobrom») njegov ga porečki i pulski biskup upućuje na jesen 1939. na studij u Rim.
Studij u Rimu
U Vječnom gradu bogoslov Bulešić boravio je od jeseni 1939. do ljeta 1943. Prve godine studija boravio je u Francuskom zavodu, a naredne tri godine u sjemeništu Lombardo. Studirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijani filozofiju i teologiju. Za uzdržavanje Bulešića u Rimu zauzeo se i tadašnji zagrebački nadbiskup, kasnije kardinal, bl. Alojzije Stepinac, o čemu svjedoči pismo o. Sakača iz siječnja 1940.
U Rimu, središtu kršćanstva i gradu tolikih prvokršćanskih mučenika, Bulešić je sazrio duhovno i intelektualno. Na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 1942. u bazilici sv. Petra osobno je sudjelovao kod Papine posvete svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu. U rano proljeće 1943., na poziv svoga biskupa, bogoslov Bulešić vratio se u Istru da primi svećeničko ređenje.
Ređenje i Mlada misa
Za svećenika je zaređen 11. travnja 1943. u župnoj crkvi u Svetvinčentu. O tom je događaju u dnevniku zapisao: “Moja majka, otac i braća su plakali, a i mogli su: sin im je umro, sam je prestajao biti njihova svojina i počimao biti stvar Božja”. Nakon dva tjedna u rodnoj je župi slavio svoju mladu misu. Kao svoje mladomisničko geslo uzeo je zazive iz molitve Oče naš: “Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja Tvoja”.
Pogledajte fotografije s mlade mise bl. Miroslava Bulešića!