Kršćanski izraz kojim se jednom riječju označava radost zbog Kristova uskrsnuća jest Aleluja. Što ta riječ zapravo znači?
Potječe od dviju hebrejskih riječi – imperativa glagola hilel i Božjega imena. Uglavnom se u svetopisamskim tekstovima prevodi kao „hvalite Boga”, prije svega u Ps 150. U Starom zavjetu najčešće se koristi u nizu tzv. halel psalama, hvalbenoga karaktera (Ps 113 – 150). Spominje se i drugdje, primjerice u Ivanovu Otkrivenju, gdje se spominje četiri puta u grčkoj transliteraciji (ἀλληλούϊα) kao poziv na hvalu Bogu.
Izraz aleluja koristi se u kršćanskoj liturgiji još od prvih dana, a do danas se držao u katoličkim i pravoslavnim obredima, označujući istu stvarnost. Izriče se ili pjeva neposredno prije navještaja evanđeoskoga ulomka tijekom mise uglavnom uz prigodan citat Svetoga pisma, a vjernici tom riječju ponajprije izražavaju radost i daju hvalu Bogu. Tijekom dana priprave za Uskrs izostavlja se recitiranje aleluje u korist našega izraza „Slava tebi, Kriste, Bože, kralju slave vječite”. Potom, nakon završetka vremena iščekivanja, u uskrsnoj noći, vjernici ponovno pjevaju aleluja, donosi Svjetlo riječi.