„Ja sam od onih ljudi, znate, nisam se bojala govoriti da sam vjernik kad baš to nije bilo popularno – naravno kad bi me netko pitao – a isto tako nisam baš htjela ni biti nametljiva kad je pod navodnicima to postalo popularno“, ističe za HKM vro prepoznatljivo televizijsko lice i još više radijski glas Željka Ogresta, naša kolegica novinarka i urednica.

Prisjetila se, uz ostalo, u razgovoru svoga boravka u Rimu prije 14 godina kada je imala priliku sresti sv. Ivana Pavla II. na jednoj audijenciji, a upravo se trebalo roditi njihovo treće dijete. Upoznala je tom prilikom i mons. Martina Vidovića.

Živjeli su u jednom manjem hotelu i svakog dana ih je za obilazak čekao mons. Vidović u dvorani Sv. Marte. Nije želio da bespotrebno troše po gradu već bi ih taj današnji nadbiskup i nuncij počastio baš u Sv. Marti. I što mislite kako su nazvali kćer? Marta.  

Pod dojmom Vječnoga grada jedan put su tako sjeli u jednu piceriju na ručak kad ih je nazvala njihova susjeda iz Zagreba, sva uplašena i uzbuđena, jer im je netko provalo u kuću. Bilo je dosta kasno navečer. Jako su se uplašili, jer tek su je bili izgradili pa su se počeli pribojavati što su im sve lopovi razbili i napravili.

U tom trenutku njezin suprug Dubravko Merlić izrekao je jednu antologijsku: „Djeco, pa to su samo stvari!“

„To neću nikada zaboraviti“, priznaje Željka Ogresta. Svi smo se u tom trenutku zbog suprugovih riječi odmah nekako smirili i na koncu je ispalo da nije bilo ništa strašno. Ali ta Merlićeva reakcija, odmah po pozivu, zapravo to je ono bitno što treba reći kada smo u ovom predbožićnom vremenu.

Ima previše stvari oko nas, jer kad čovjek nosi i križ oko vrata – bila je Ogresta vrlo konkretna i jasna – ako ga samo nosi, onda je i dalje samo stvar, jer križ se mora nositi u srcu.

Smatra da je tu negdje ono temeljno; da čovjek nosi križ u srcu i da negdje – kako vrijeme prolazi – to više sluša taj Božji glas u sebi i da stiša malo više ove vanjske glasove, a i suvišne one unutarnje. 

Postali smo takvi da mislimo kako smo svemogući, da možemo kontrolirati svime, da možemo napraviti sve, da možemo razumjeti sve, znati sve, no zapravo to nije potrebno

 Priznaje da puno toga još ne zna o svojoj vjeri, jer kao i tolikima drugima i njoj mnoge stvari koje je milijun puta čula kao da se najednom u određenom trenutku otvore i počne ih razumjeti.

Zbog toga, otvara određen prostor i nema potrebu sve znati, a postali smo takvi da mislimo kako smo svemogući, da možemo kontrolirati svime, da možemo napraviti sve, da možemo razumjeti sve, znati sve, no zapravo to nije potrebno.

„Nemojte me krivo shvatiti. Naravno da je dobro znati i dobro razumjeti, ali uvijek treba ostaviti i Bogu da radi svoj posao“, izrekla je Željka Ogresta u razgovoru za emisiju ‘Zašto vjerujem’ koju u cijelosti možete poslušati u priloženom linku Hrvatskog katoličkog radija.

Rekla je također: Što njezin otac pamti o bl. Alojziju Stepincu? Koji ju je vjeroučitelj učio hebrejski? Počecima kojeg katoličkog lista je svjedočila u svojim gimnazijskim danima?

Koliko kod nje još ima prostora za razvoj u vjeri? Zašto je fra Darko Tepert strog i pravedan? Kako to da je usred ljeta slavila božićnu misu, zašto nema Facebook, a saznajte i na koji je način povezana s Međugorjem te koliko sa parcem sv. Vlahom?