„Bog je ljubav. Bog je milosrđe. Bog je oprost, praštanje, možda nekima to zvuči kao floskula ali ako trebam onako na prvu reći: To je to. Bog je ljubav”, poručio je za HKM Josip Kežić, član uredništva televizijske emisije ‘Božanstvena komedija’ na LTV-u. Ovaj frizer i kineziolog pred diplomom, poznat i kao ‘konobar Jozo’ ističe da „s Bogom rade svih pet osjetila, sve je puno izoštrenije i sve je puno bolje”.

Prije je Josipu bez Boga – iako dolazi iz tradicionalne hercegovačke obitelji ali udaljio se i on – bilo puno puno teže praštati samome sebi jer on je sam sebi, kako kaže, najveći kritičar. Redovito u krevetu prije spavanja razmatra što je dobro napravio, a što nije te ga i male sitnice znaju kopkati. Prije je to znalo dovoditi do toga da nije praštao sam sebi, “a kako ću onda tek drugome”, pita se naglas.

„Ne mogu drugome oprostiti. Ne mogu samome sebi. S Bogom je to postalo puno lakše. Naravno, i dalje se potkradaju raznorazni grijesi, greške i propusti – također uočavanja kod drugih tih istih propusta – no sada mi je puno lakše s Gospodinom preći preko svega toga i živjeti u miru s tim istim ljudima i naravno sa samim sobom.

U dijelu razgovora o omiljenom biblijskom citatu – za HKR-ovu emisiju ‘Zašto vjerujem’ – izdvojio je onaj koji ga je potakao da najnovije, nakon vrlo svježeg ulaska u bračne vode, najozbiljnije prigrne svojoj srednjoj stručnoj spremi, frizerstvu, a ne radu na televiziji, gdje trenutno izbiva do božićnog izdanja ‘Božanstvene…’ ili, pak, visokoj stručnoj spremi studiju kineziologije gdje ga još samo čeka diplomski rad i obrana rada.

Ja sam taj izgubljeni sin koji se vratio i koji je dočekan raširenih ruku, s puno ljubavi, i bila je fešta na nebesima

Parafrazirao nam je onu starozavjetnu: „Čovjek vičan poslu svome ima pristup kraljevima.”

„Koju god struku odabrao samo se trudi raditi najbolje što možeš i to je to, a opet lijepo je birati struku gdje možeš doprijeti do ljudi i meni je to sad nekako uspjelo kroz otvaranje frizerskog salona. Tu mi je najbliži i najprisniji kontakt s ljudima. Mogu naučiti nešto od njih i oni od mene.”

Izdvojio je i Lukino evanđelje poglavlje 15; prispodobu o Izgubljenom sinu, koji se vratio ocu, i naravno druge dvije prispodobe milosrđa; o Izgubljenoj drahmi i Izgubljenoj ovci.

“Te tri prispodobe su mi na neki način najdraže, sklon sam im, jer ja sam taj izgubljeni sin koji se vratio i koji je dočekan raširenih ruku, s puno ljubavi i bila je fešta na nebesima”, istaknuo je ‘konobar Jozo’ koji i volontira u Udruzi ‘Korablja – Arka’. U razgovoru za HKR je još rekao:

Kakvo ga je to svjedočanstvo privuklo volontirati u Udruzi Korablja – Arka? Što mu se događa ako malo makne fokus s Krista? Što nije mogao ni zamisliti dok je živio daleko od Gospodina te griješi li u svome radu na televiziji?

Snimku razgovora poslušajte na ovom linku: