O pozivu u svijetu dr. Igor Kanižaj kaže kako ga mi vjernici moramo ostvariti. Ponekad bi, istina, drugi htjeli od nas da budemo možda mekši, no moramo držati neki svoj put. „Evo, sad i župa u kojoj živim – salezijanska – i u njoj vidim isto toliko sličnosti s franjevaštvom; iste vrijednosti, iste načine rada.”

Prepoznaje i tu neke poticaje za svakodnevni život, a moramo govoriti o tome da ne ostali kod kuće, ‘u četiri sigurna zida’, u nekom svom komoditetu.

Svjedočenjem i u HKR-ovoj emisiji ‘Zašto vjerujem – rekao je također – želio je podijeliti ono što je proživio i zahvaliti svima koji su ga pratili na tom putu, a to je bilo jako puno divnih osoba, poput njegove primjerice kume koja je Kanižaja pratila neprestano, ali i brojnih drugih koji su čitavo vrijeme njegovog kršćanskog sazrijevanja bili s njime, ističe on.

Ne mogu svoj život zamisliti bez Frame

Na upit, pak, koliko se i u kakvoj mjeri katolici opismenjuju, odgovorio je: Da, ali ne u dovoljnoj mjeri. Nismo tu pokazali nekakvu razinu. Smatra da bi katolici trebali puno više promišljati o medijskom sadržaju kojemu smo izloženi, ujedno njegovati dobro i afirmativno te pokazivati negativne sadržaje. No, ne ostajati sa strane i reći: ‘Ma, nema veze’, već dati neki svoj komentar, ali opet poštujući druge, poštujući onoga koje ispred tebe.

„Mislim da se po tome mi trebamo prepoznati u ovome svijetu. Trebamo provoditi dobro”, poručuje dr. Kanižaj koji je uputio poruku svima neka se odvaže biti hrabri i ići korak po korak iz dana u dan.

„Bog je najprije sama nježnost i sigurnost, to su možda dvije riječi kroz koje bi ga mogao najbolje opisati u nekim trenucima Gospodina”, rekao na je i to, tumačeći dalje: Kad se ja želim izmaknuti, On je uvijek tu, neprestano čeka, osluškuje i i to je ta očinska figura.

Bog je najprije sama nježnost i sigurnost, to su možda dvije riječi kroz koje bi ga mogao najbolje opisati u nekim trenucima Gospodina

Usmjerio je misao na neke evanđeoske primjere poput ‘Povratka sina’. Svi takvi trenuci pokazuju baš tu Njegovu prisutnost, nježnost pogotovo kada ga želimo doživjeti kroz ljubav – riječ koju tako lako izgovorimo, a ljubav je nevjerojatna. Pavlov ‘Hvalospjev ljubavi’ potiče sugovornika Hrvatskog katoličkog radija na razmišljanje: Koliko je ta dubina ljubavi i to je ono što nama zapravo Bog Otac daje. „Ja ga tako doživljavam i nastojim zaista tako svaki dan osvježavati to sjećanje, odnosno tu životnu stvarnost.”

Na upit može li svoj život zamisliti bez Frame, Franjevačke mladeži, jasno je odgovorio: Ne. Ne mogu. Znam da je to potpuno neznanstveno i možda će se sada neke moje kolege znanstvenici izrečenom čuditi, ali taj dio svog srednjoškolskog odrastanja jednostavno ne može izbrisati.

„Ja mislim da danas ne bih bio tu gdje jesam s obzirom na to koliko sam i sam bio povodljiv u mladosti.”

Tu je spomenuo jednu fenomenalnu rečenicu pokojnog fra Bonaventure Dude koju mu je rekao pripremajući svoj prvi duži novinarski razgovor, intervju, i to baš s tim mudrim franjevcem za jedan časopis iz rodne Virovitice. Duda je tražio autorizaciju od tada još mladog Kanižaja s možda nepunih 20 godina.

„Bila je to prva autorizacija koju je netko od mene tražio i kad sam mu donio tekst on kaže: ‘Nemojte se zabrinuti. To ne znači da ja mislim nešto loše o vama, ali vi mladi ste često brzopleti i napravite pogrešku i kada to najmanje želite. Zato bih htio vidjet taj tekst da ga napravim još boljim.’”

To je ta mladenačka brzopletost. Sve želimo na brzinu odraditi i ići odmah dalje, a HKR-ov sugovornik je nakon tog iskustva – priznaje – dobio neku stabilnost, ‘sidro’.

„Možda je to moj najvažniji životni period kada sada gledam unazad život”, istaknuo je kao i odgovore na pitanja:

Bez čega se više ne može zamisliti Katoličku crkvu u Hrvatskoj? Gdje se može skrivati mudrost Božja? Kakve su perspektive Hrvatske katoličke mreže? Zašto mu je za vjeru svakoga dana potreban i trenutak samoće? Kakav je komunikolog bio Isus? Zašto je važno znati koliko Crkva ima vrtića, škola, domova zdravlja, pučkih kuhinja i koji to novi prostor komunikacije otvaraju pape 20. i 21. stoljeća?

Snimka razgovora s dr. Igorem Kanižajem priložena je niže, a neke druge razgovore iz emisije ‘Zašto vjerujem’ koje je HKR također objavio poslušajte i potražite OVDJE.