O ponovnom Kristovu dolasku na koji čekamo već više od 2000 godina i drami apokalipse koja će se zbiti na kraju vremena u najnovijem UKI-jevom podcastu voditeljica Ružica Pšihistal razgovarala je s Borisom Vulićem, profesorom dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.
Povod razgovoru bio je njegova nedavno objavljena knjiga Vjera kao eshatološko nestrpljenje, nastala kao plod pomnoga i nadahnutoga čitanja suvremenoga talijanskoga filozofa i teologa Sergia Quinzija, koji je cijeli svoj život i rad posvetio pitanju zašto se Gospodin (još) nije vratio kako nam je obećao. Pitali smo se s Quinzijem kako se dogodio zaborav eshatologije u suvremenoj teologiji i kulturi, koji su nam zamjenski surogati spasenja ponuđeni te zašto je u životnost vjere upisano nestrpljivo očekivanje konačnoga spasenja kada će zlo i grijeh biti poraženi, a smrt dokinuta.
“Crkva želi pred nas staviti nadu. Mi kao udovi te Crkve ne možemo imati drukčiju povijest od Boga koji se razvlastio svoje moći samim time što je stvorio čovjeka. Čovjek je biće koje može reći :”Ne”. Postao je razvlašćen. Kako onda vjernik pomisli da ne okusi patnju, ako ne nasljeduje Isusa Krista?”, upitao je Boris Vulić.