Već se na Nicejskom saboru 325. spominje četrdesetdnevni post prije Uskrsa, a čini se da je razdoblje koje danas poznajemo kao korizmu jedno od najstarijih u kršćanskom kalendaru, piše Ascencion press.

Broj 40 se uzima zato što je to shema koja je dobro utvrđena u Svetom pismu, tumači profesor na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu, teolog James Merrick.

Veliki potop iz Knjige Postanka trajao je 40 dana (Post 7, 17), a kada je Mojsije primio deset zapovijedi od Boga, također je boravio 40 dana na brdu Sinaju (Izl 24, 18). Taj se broj ponavlja i kada su Izraelci prekršili prvu zapovijed i štovali zlatno tele pa se Mojsije vratio na Sinaj kako bi 40 dana postio (Izl 34, 28), a zatim su Izraelci boravili u pustinji 40 godina prije nego što su došli do Obećane zemlje (Jš 5, 6).

Isus je postio 40 dana u pustinji prije nego što je započeo svoje javno djelovanje (Mt 4, 2).

Prorok Ilija, kada je bježao od Izraelaca zbog toga što ih je optužio za štovanje lažnih božanstava (1 Kr 19, 8), se poput Mojsija okrenuo postu i to – ne biste vjerovali – 40 dana! Drugi biblijski prorok, Jona, propovijedao je Ninivljanima te ih je potaknuo da se preobrate i poste 40 dana kako bi iskazali svoje kajanje (Jon 3, 4-10). Na koncu i najvažnije, Isus je postio 40 dana u pustinji prije nego što je započeo svoje javno djelovanje (Mt 4, 2).

U Djelima apostolskim postoje brojni primjeri  kršćanskog posta.

Iz ovih je primjera lako vidjeti zašto su kršćani uočili to razdoblje od 40 dana kao vrijeme priprave i pokore. Neki kršćani smatraju da, budući da je spasenje milost, nismo više dužni postiti, stoga ova biblijska shema nije od značaja danas. Međutim, problem ovakvog stava je da uzimamo zdravo za gotovo Isusov post od 40 dana i negiramo činjenicu da je sam Krist učio svoje apostole kako postiti (Mt 6, 16 – 18).

U Djelima apostolskim postoje brojni primjeri kršćanskog posta. Nakon što je Savao postao kršćanin, postio je tri dana (Dj 9, 9). Luka piše kako su vođe Crkve u Antiohiji također postili kada im je bilo rečeno da odaberu Barnabu i Pavla za službu (Dj 13, 2). Na isti su način i sami Barnaba i Pavao postili kako bi prepoznali vođe (Dj 14, 23).

Darivajući nam razdoblje korizme, Crkva nam pruža priliku da se približimo Noi, Mojsiju, Izraelcima, Iliji i napose našem spasitelju Isusu Kristu. Kao što Katekizam Katoličke Crkve prekrasno sažima: „Crkva se svake godine četrdesetdnevnom korizmom sjedinjuje s Isusovim otajstvom u pustinji.“