Na svom blogu kroz-samariju.net sadašnji komiški župnik don Ivica Huljev upoznaje nas s povijesnim okolnostima i kako je došlo do toga da se Gospa u Komiži časti pod tim neobičnim imenom.

Stanovnici Komiže na Visu stoljećima su bili izložen napadima gusara. Zato je razumljivo da je priča o oslobođenju Gospine slike iz gusarskih ruku predstavljala podlogu za molitvene zazive prema Bogorodici kako bi i njih, u sličnim prilikama, oslobodila iz gusarskih ruku ili bilo kakve vrste nevolja u koje bi mogli upasti. U tom je kontekstu razumljivo zašto je štovanje Gospe Gusarice u prošlosti bilo veoma veliko i zašto se njezina slika smatrala čudotvornom.

Prvi spomen čudotvorne “Gusarice”

Do sada je poznato da se naziv “Gusarica” za Gospinu crkvu u Komiži prvi put spominje 1542. godine. U prijepisu pisma koje je komiški župnik don Luka Kuljiš 1716. godine poslao don Antunu Matijaševiću Karamaneu nalazi se zapis o pričama vezanima uz sliku Gospe Gusarice. U njemu Kuljiš navodi pripovijest o gusarima koji su u dva navrata bezuspješno ukrali Gospinu sliku.

Gospa Gusarica / foto: kroz-samariju.net

“Gusari su s galijama prispjeli u komišku uvalu i, pored ostaloga, odnijeli Gospinu sliku. Kad su izlazili iz uvale, nisu mogli isploviti. Bacili su sliku u more i pritom je oštetili, a potom se Gospina slika vratila na žalo ispod crkve iz koje su je oteli. Drugi put se dogodi isto i tad je puk nazva ‘Gusaricom'”. S visokom se vjerojatnošću može zaključiti da se događaj s gusarima i krađom Gospine slike najvjerojatnije dogodio između 1513. i 1542. godine, a možda i malo ranije.

Poruka na leđima ribara

U kratkom pak novinskom članku u Novom dobu od 26. lipnja 1931. Vinka Bulić donosi kazivanje komiške starice Lukrice koja navodi da se Gospa jednoga dana ukazala nekom ribaru i rekla mu da prenese “kurotu” (župniku) neka joj sagradi kapelu.

Crkva Gospe Gusarice u Komiži / foto: kroz-samariju.net

S obzirom da mu župnik nije vjerovao, nego mu se čak narugao i poručio da neka mu Gospa to napiše, ako zaista Ona to govori, dogodilo se sljedeće: “Treći put ukaže se ona ribaru i veli mu neka ide i svuče košulju, a župnik da će na njegovim ledjima pročitati zapisano. I dodje ribar i skine košulju, a župnik pročita slovima ispisanu želju Gospinu na ledjima ribara. Sad se ovaj uvjeri, i ribar navuče košulju, no župniku se učini da nije dobro zapamtio sve riječi i zamoli ribara da ju čas skine – a kad tamo – ledja čista, ni slova više nema na njima. Župnik se sad ponovno uvjeri o čudu Gospinu i zauzme se svim žarom da joj se što ljepša crkva sagradi.”

Gospin zagovor u Viškom boju 1866.

Osim tog dijela legende, članak prenosi i priču o čudesnoj pomoći Gospe Gusarice u obrani Visa od talijanskog brodovlja u Viškom boju 1866. godine. “I stara Lukrica sada prenosi čudesa Gospina na tvrdjavi Humac. Talijani su već bili osvojili Vis i gostili se na svojim ladjama, kad Gusarica brže preleti na tvrdjavu, koju su naši vojnici bili napustili i nadje tamo još jednog bolesnog vojnika. Ona mu zapovijedi odmah da ustane i da puca iz topova. – Slab sam i nemoćan, a topovi prazni – veli vojnik ženi koju nije poznavao. – Brže, brže, sve je spremno, samo pucaj, topovi su puni – uvjerava ga Gusarica. I on se pridigne, osjeti se jakim i ispali. Prvi hitac povije sve na neprijateljskom brodu. Drugi hitac presječe sidro, a čim to ugledaše ostali brodovi, počeše uzmicati.”

Tako je Gospa Gusarica u više navrata pokazivala svoju moć i snagu svoga zagovora vjernoga komiškog puka. Neka i nama ovaj primjer bude poticaj za žarču i vjernu molitvu Majci koja nas uvijek prati s nebesa.

Gospe Gusarice, moli za nas!