Isus je na Posljednju večeru ustanovio euharistiju koristeći elemente kruha i vina u kontekstu pashalnog obroka.

“Dok su blagovali, uze Isus kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i dade ga učenicima svojim i reče: ‘Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje.’ Tada uze čašu, zahvali i pruži ga učenicima i reče: ‘Pijte svi iz njega; Jer je ovo krv moja i Novoga Zavjeta, koja se prolijeva za mnoge na oproštenje grijeha.'” (Matej, 26, 26-28)

Katekizam Katoličke Crkve (1323) je to objasnio:

“Naš je Spasitelj na Posljednjoj večeri, one noći kad bijaše izdan, ustanovio euharistijsku žrtvu svoga Tijela i Krvi, da ovjekovječi kroz stoljeća žrtvu križa, sve dok ne dođe, te da tako Crkvi, svojoj ljubljenoj Zaručnici, povjeri spomen-čin svoje smrti i uskrsnuća: sakramenat pobožnosti, znak jedinstva, vez ljubavi, vazmenu gozbu, ‘na kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milosti i daje nam se zalog buduće slave’.”

Međutim, često se postavlja pitanje: “Zašto kruh i vino? Zar Isus nije mogao upotrijebiti nešto drugo? ”

Istina je da je Isus, budući Bog, mogao uspostaviti svoju trajnu prisutnost u Crkvi u bilo čemu. Mogao je koristiti i druge vrste hrane, poput salate, smokve, marelice ili čak mesa. Ipak, Bog je odabrao kruh i vino. Primarni razlog zašto je Bog odabrao kruh i vino bio je povezan s prethodnim otkrivenjima u Starom zavjetu i kako je pripremao svoj narod za ovaj trenutak u povijesti.

“U Starom savezu kao žrtva zemaljskih prvina bili su prinošeni kruh i vino, u znak zahvalnosti Stvoritelju. No u povezanosti s Izlaskom ti plodovi poprimaju novo značenje: beskvasni kruh naime, koji su Židovi svake godine blagovali na blagdan Pashe, podsjeća na žurbu izlaska i oslobođenja iz Egipta; zatim spomen mane u pustinji uvijek će Izraela podsjećati da on živi od kruha Božje riječi. Svagdašnji kruh, konačno, plod je Obećane zemlje, jamstvo Božje vjernosti obećanjima. ‘Čaša blagoslovna’ (1 Kor 10, 16), koja se pila na kraju židovske pashalne večere, blagdanskoj radosti vina dodaje eshatonsku dimenziju, to jest mesijansko iščekivanje obnove Jeruzalema. Isus je ustanovio euharistiju dajući blagoslovu kruha i čaše novo i konačno značenje.”

Zašto je upravo kruh izabran kao simbol, objasnio je Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima: “Jer jedan kruh, jedno smo tijelo mnogi, jer svi smo dionici jednoga kruha.”

Objasnio je to i sv. Augustin govoreći kako je kruh sastavljen od mnoštva zrnaca te što bi bilo s kruhom da je pripremljen od samo jednog zrna. Ta sva pšenična zrna u Kristovoj zajednici, metaforično govoreći, okupljaju su u kruhu u jedinstvu ljubavi. Također, i vino je sastavljeno od zdrobljenih bobica grožđa te kad se okupe te bobice, također metaforično govoreći, odnosno ujedine se na jednom mjestu čine vino, donosi Aleteia.