Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja spajaju se nacionalno i duhovno obilježje u znaku zahvalnosti, kazao je za HRK don Marko Medo.

U razgovoru za HKR don Marko promišljao je o hrvatskom narodu kao narodu zahvalnosti. Govoreći o tome što zapravo slavimo Danom pobjede, te o oslobođenju Knina, ali i mnogih drugih gradova u prvom redu istaknuo je zahvalnost Bogu, braniteljima i svim stradalima u Domovinskom ratu. “Naš stav treba biti stav trajne zahvale prema svima koji su sudjelovali u stvaranju slobode”, zaključio je.

No, uz zahvalnost naglasio je i opasnost zaborava, nezahvalnosti, a onda i ravnodušnosti prema žrtvi hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu. “Više od 15 000 života utkano je u temelje naše države, stoga je o tome potrebno govoriti i ponavljati da se nikada ne zaboravi”. “Vrijednosti koje živimo proizašle iz evanđelja omogućuju domovini da bude domovina”, dodao je.

“Vrijednosti koje živimo proizašle iz evanđelja omogućuju domovini da bude domovina”

Djelovanje Vojnog ordinarijata u Hrvatskoj

Govoreći o pastoralnom djelovanju u Vojnom ordinarijatu, sugovornik je najprije istaknuo kako Vojni ordinarijat ima 22 vojne i 22 policijske kapelanije, te obuhvaća cijelu Hrvatsku, budući da se radi o personalnoj biskupiji. Osim toga, vojni kapelani sudjeluju u mirovnim misijama na Kosovu, Poljskoj, Litvi, te povremeno Mađarskoj.

Uz svakodnevno dušobrižništvo u pripravi za sakramente, duhovno praćenje, postoji i drugi oblik dušobrižništva – kroz razna hodočašća i duhovne obnove. Povezujući svećeničko poslanje u ovakvom obliku pastorala rekao je da “treba težiti tihom i predanom radu bez buke, gdje su vojni i policijski kapelani blizu čovjeku i donose mu Boga.”

Vojni ordinarijat organizira pokrajinska, nacionalna i međunarodna hodočašća. Cilj hodočašća je produbiti osobnu vjeru, pri čemu važnu ulogu predstavlja dimenzija zajedništva. “Mnogi dožive ljepotu svoje vjere”, nadodao je.

U nastavku je govorio o važnosti sudjelovanja svećenika u mirovnim misijama, te kazao kako su trenutno 2 svećenika u Kosovu i Poljskoj na mirovnim misijama.

“Važno je biti svećenik u mirovnim misijama jer su naši vojnici izolirani od redovitosti. Radi se o povlaštenim mjestima gdje ljudska pitanja o vlastitoj egzistenciji dolaze do izražaja”, istaknuo je. Tom prilikom don Marko prisjetio se i svojih mirovnih misija u Afganistanu, te rekao kako misije predstavljaju posebno vrijeme u svećeničkom poslanju. Govoreći o iskustvu u Afganistanu, prisjetio se kako se jednom prilikom, da bi ušao u selo morao odreći križa s uniforme. Nije pristao na uklanjanje križa, već je htio svjedočiti svoju pripadnost Isusu Kristu, istaknuo je.

Svećenici u vojnim i policijskim kapelanijama svaki su dan na svom radnom mjestu.

Njihova prisutnost u vojsci i policiji je dragocjena mnogima. Svojom prisutnošću ukazuju na nešto više – na Boga.

Dušobrižnička skrb odnosi se i na brigu obitelji vojnika i policajaca. I obitelji redovito sudjeluju na hodočašćima, a osim toga organiziraju se ljetovanja za djecu, kao i onu s poteškoćama u razvoju.