Jedan od najomiljenijih stihova o vjeri je Isusov prikaz iste kao sjemenke gorušice.

Većina ljudi pronalazi utjehu u Isusovu pripovijedanju o snazi vjere koja je malena poput najmanje sjemenke. Jednako bitna istina koja se krije iza tih riječi nalazi se u činjenici da sjemenke gorušice rastu. Dakle, Isus ne skreće pažnju samo na veličinu tih sjemenki, piše Catholic Exchange.

Da bismo shvatili potpuno značenje fraze, pogledajmo najprije kako se pojavljuje u Evanđelju po Mateju i u Evanđelju po Luki.

U Mateju taj izraz dolazi nakon što učenici nisu uspjeli protjerati demona i pitaju Isusa zašto, a On im odgovara: “Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.“ (Mt 17, 20).

Verzija u Evanđelju po Luki dolazi nakon što Isus govori o opraštanju nekome tko se u jednom danu ogriješi o nas sedam puta i svaki put traži oprost, na što učenici odgovaraju sa zahtjevom da povećaju svoju vjeru. “‘Um-noži nam vjeru!’ Gospodin im odvrati: ‘Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.“ (Lk 17, 6).

Zašto Isus navodi baš sjeme gorušice kao primjer vjere?

Vrlo važno je da je sjeme gorušica prikaz sile koja daje život. Isus koristi slične prikaze u Ivanu kako bi opisao svoju smrt i uskrsnuće:

Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ (Ivan 12, 24).

Možemo napomenuti tri stvari: sjeme živi; ono daruje život iako se čini da je mrtvo izvana; i daje život na takav način da vodi velikim i rodnim plodovima. Vjera koja je učinkovita živa je vjera, ona vjera koja djeluje, vjera koja je urodila plodom ( Mt 7, 16). Takva nas vjera često navodi da umremo u tijelu kako bismo oživjeli u Duhu (Lk 9, 23; Gal 5, 24; 1 Pt 3, 18).

Isus je naglasio i činjenicu da to maleno sjeme izrasta u veliku biljku. U Mateju Isus naglašava: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.” (Mt 13, 31-32).

Tom metaforom Isus želi poručiti da je kraljevstvo nebesko jedino kraljevstvo koje raste, ne uporabom mača, već vjere.

Dakle, temeljna poruka nije samo u snazi vjere da transformira svijet oko nas, već i u potencijalu da preobrazi čovjeka u njegovoj duši, iz sjemena u veličanstveno drvo. Sjeme ima moć da preobrazi svjetove oko sebe. To je ono što vjera čini za nas – počevši od svijeta unutar nas.