Poznati teolog P. Tillich tvrdi da je pitanje koje su nekoć učenici Ivana Krstitelja postavili Kristu-Mesiji: „Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” i naše pitanje, dvije tisuće godina nakon Mesijina dolaska, piše dr. sc. Ivan Ivanda, franjevac i član Hercegovačke provincije za portal Svjetlo riječi.

Židovi, primjerice, i dalje čekaju drugoga. Dok krš­ćanstvo tvrdi da je onaj koji je trebao doći došao i da su „naše oči vidjele Spasitelja” – kako je uočio mudri starac Šimun – židovstvo kaže: „Mi nismo vidjeli Spasitelja, on tek treba doći.” Jer, prema njihovoj predodžbi, nije se stvarno dogodilo ništa što bi se trebalo dogoditi u mesijanskom dobu. Od dana Hošee i Jeremije svijet nije postao ništa bolji. Čovječanstvo i dalje stenje pod jarmom zla i patnje. Egzistencijalna tjeskoba raste. Bojimo se otići u kazalište, u trgovinu ili na stadion, jer smo prestravljeni slikama koje vidimo u Parizu. Ne, nismo otkupljeni, nismo slobodni. Čini se da je demonsko jače od božanskoga, da suvremeni okrutni „Herodi” upravljaju našim životom, unoseći u nj strah i neizvjesnost.

Došao je i ušao u njihov život. I nije li poanta svega u tomu da on, osim što je došao, treba ući u naš život?

No, vidi li se u životu samih krš­ćana da je Krist došao? Po našem se ponašanju često dobiva drukčiji dojam: ne, nije došao, jer tako su blijede krš­ćanske crte našega života. Tek smo površinski dodirnuti onom porukom koja je ušla u povijest rođenjem Kristovim u Betlehemu. I sve joj manje vjerujemo. Izgubila je praktičnu snagu, postala je formalna i apstraktna. Kao da nije bila događaj, nego legenda ili mit.

Naočigled stvarnog života božićna poruka ponizne ljubavi, siromaštva i malenosti, više sliči na bajku negoli na nešto što bismo mogli uvrstiti u tvrdu borbu za preživljavanje u ovome svijetu. Ali, s druge strane, ima i onih koji su je prihvatili kao stvarnost i egzistencijalno posvjedočili za nju. To su svetci koji kršćansku povijest čine vjerodostojnom. Oni opovrgavaju tvrdnju da Krist nije došao. Došao je i ušao u njihov život. I nije li poanta svega u tomu da on, osim što je došao, treba ući u naš život?

„Vidješe oči moje spasenje tvoje.” I mi danas možemo te riječi izgovoriti samo ako otvorimo pogled za ono dublje: da u slabosti vidimo moć, u fragmentu cjelinu, u porazu pobjedu, u patnji slavu, u smrti život.

Svi likovi u pripovijesti o rođenju božanskog djeteta čeznu za otkupljenjem Izraela, pogana i svijeta. Za sve njih ispunja se pradavna ljudska čežnja: da Bog konačno zavlada, da očituje svoju moć. Oni prepoznaju čas milosti, čas Božjeg pohoda. I slave Boga koji silazi u svijet, da ga promijeni nabolje. Kako će se to dogoditi, oni još ne znaju. Dijete još nije odraslo, tek je rođeno. Ali, s njime počinje otkupljenje. Otkupljenje koje će se dogoditi na neočekivan, „sablažnjiv” način. I ovdje nam ne pomaže umovanje i logičko prosuđivanje. Pomaže nam samo vjera koju nadahnjuje Duh Sveti. Samo u toj vjeri starac Šimun može reći: „Vidješe oči moje spasenje tvoje.” I mi danas možemo te riječi izgovoriti samo ako otvorimo pogled za ono dublje: da u slabosti vidimo moć, u fragmentu cjelinu, u porazu pobjedu, u patnji slavu, u smrti život.

Zašto Krist nije ovaj svijet oslobodio ružnoće zla, pa da zasja u svoj ljepoti i da čovjek bude oslobođen i smiren? Zašto se ne iskrca u punoj snazi, zašto ne izvrši invaziju? Na to nam pitanje, koje tako često sebi postavljamo, jasan odgovor daje C. S. Lewis:

Krist će doći, ali od kakve će koristi biti da tada kažemo da smo na njegovoj strani kada se nešto neviđeno otkrije pred nama – nešto za neke od nas toliko veličanstveno, a stravično za druge – i kada nitko više neće imati izbora?

„Krš­ćani vjeruju da će se on jednom iskrcati u punoj snazi, samo što ne znamo kada će to biti. Možemo samo nagađati koji su razlozi njegova odgađanja. On nam želi pružiti priliku da slobodno prijeđemo na njegovu stranu. Krist će posve sigurno doći i zauzeti ovaj svijet. Kada se to dogodi bit će kraj svijeta. Kada pisac kazališnog komada iziđe na pozornicu, predstava je završena. Krist će doći, ali od kakve će koristi biti da tada kažemo da smo na njegovoj strani kada se nešto neviđeno otkrije pred nama – nešto za neke od nas toliko veličanstveno, a stravično za druge – i kada nitko više neće imati izbora?

Krist je došao i doći će ponovno. Na nama je da ga pustimo u svoj život, da se odlučimo za njega.

Ovog puta Bog neće doći prerušen, doći će silno i moćno, pobudit će u svakom biću neodoljivu ljubav ili strahovit užas. Tada će biti prekasno da odaberemo stranu. Tada neće biti vrijeme biranja, shvatit ćemo koju smo stranu stvarno izabrali. Sada, danas, ovoga trenutka, imamo priliku izabrati pravu stranu. Bog nas ostavlja na miru kako bi nam pružio priliku za izbor. To neće vječno trajati. Na nama je da se odlučimo.”

Krist je došao i doći će ponovno. Na nama je da ga pustimo u svoj život, da se odlučimo za njega.