“Mnogo puta sam u brojnim susretima čula toliko toga i na račun Crkve i svećenika i redovnica i samog Boga koji je dalek, strog i ne znam ti ni ja sve kakav… i u većini tih i takvih komentara rijetko kad ima prostora i otvorenosti srca za stvarni dijalog, traženje istine pa obično iz tog razloga biram tišinu, blagoslovim osobu i bude mi žao. Mnogo puta mi bude žao, žao duše. A istina je da Bog nas traži prije nego mi Njega, da nas čeka i kad mi odlutamo, da nam ide u susret uvijek.

I dok gledam don Danijela s Presvetim koji hoda ulicama Jaruna – nosi Isusa svima koji ne mogu trenutno doći (a mnogi ni nisu dolazili nikad ili rijetko k Njemu, a On i sad prolazi i dolazi i opet i opet) – ako ikad, onda sad zahvaljujem i molim za svako srce da progleda i vidi Gospodina koji je živ i prisutan i ne ostavlja nas i dolazi nam uvijek u susret. Ne samo sad u ovoj nevolji kad Ga žarko molimo, nego u malenoj i jednostavnoj svakodnevici. Da, baš tu, blizu. Čak ni zatvorene crkve nisu prepreka da živ Gospodin dođe čovječe u tvoj dom, prođe tvojom ulicom, uđe u tvoje srce.

Hvala ti don Danijele. Hvala brojnim svećenicima koji se toliko trude biti blizu svome narodu, hvala Ti Isuse na svakom nadahnuću Tvoga Duha koji Crkvu iznova diže i oživljava. Kako volim živu Crkvu!”

Pogledajte i neke videe na kojima se vidi kako don Danijel Vidović s ministrantima hoda ulicama Jaruna, nosi Presveto i blagoslivlja:

https://www.facebook.com/SvetaMatiSlobode/videos/211733456816786/