"Svjetlo, Riječ, voda i kruh četiri su simbola u središtu Vazmenog bdjenja na vrhuncu Vazmenog trodnevlja s kojima se ulazi u proslavu Kristove pobjede nad smrću samim uskrsnućem. Svjetlo donosi nadu u tami jer Krist je svjetlost svijeta", o Vazmenom bdijenju piše asistent na Katedri liturgike Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. mr. sc. Milan Dančuo.
Vazmeno bdjenje je središte cijele liturgijske godine i vrhunac Velikog ili svetog tjedna. U životu Crkve i svakog vjernika Vazmeno bdjenje trebalo bi biti najvažnije slavlje koje obasjava kršćanski smisao i hod vjere. Promatrajući vazmeno trodnevlje kroz povijesnu genezu, zaključujemo da to nije niz od tri liturgijska dana koji zasebno proslavljaju Kristovu muku, smrt i uskrsnuće, nego je neprekinuti slijed događaja Kristove Pashe. Prvi su se kršćani nakon događaja Kristove smrti i uskrsnuća okupljali na molitvu i bdjeli. Prvi sadržajni element liturgijskih okupljanja prve kršćanske zajednice jest stoga iščekivanje Gospodinova dolaska u slavi. Bdjenje i iščekivanje njegova slavnog dolaska pružalo je prostor radosnom prisjećanju i slavljenju čitavog djela spasenja, od prvotnog obećanja do ispunjenja u događaju uskrsnuća. Na taj način vazmeno bdjenje slavi sveukupnost Božjeg zauzimanja za čovjeka koje je svoj dovršetak našlo u uskrsnuću njegova Sina i naglašavajući nadu u njegov dolazak.
Vjera u Krista okuplja vjernike na Vazmenom bdjenju pa se zbog toga i bdjenje kao vrhunac vazmenog trodnevlja može nazvati liturgijom nade. Paljenjem ognja i uskrsne svijeće te procesijom iskazuje se posebno poštovanje svjetlu, Isusu Kristu, koji u tamu i tišinu smrti donosi svjetlo, novu nadu i sjaj koja raspršuje kraljevstvo tmine. Velika uskrsna svijeća predstavlja samog Isusa, novo drvo života. Upravo je drvo bilo uvijek prisutno u ljudskoj povijesti: s drva su Adam i Eva ubrali plod koji nisu smjeli i osigurali time trpljenje i patnju budućim generacijama. Drvo na kojem je Isus bio raspet i umro donosi nov život i novu nadu, a uskrsna svijeća simbolički je izraz te novosti života. Slušanje Božje riječi na vazmenom bdjenju ostvaruje se kroz mnogobrojna čitanja u kojima Bog govori u raznim epohama povijesti spasenja.
Glavna poruka je da se samo umrijevši zajedno s Kristom, može uskrsnuti zajedno s njime i zadobiti novi život. To je već moguće preko krštenja jer se s krštenjem dobiva novi život i uranja u Kristovo uskrsnuće. Stoga se blagoslovom vode i obnovom krsnih obećanja za vrijeme bdjenja iskazuje poštovanje vodi kojom Krist pročišćava, hrani i obnavlja svoju Crkvu. Na kraju bdjenja blaguje se Tijelo Kristovo pod prilikom kruha, čime se postaje jedno tijelo s njime, odnosno vjernik postaje već sada sudjeluje u božanskoj naravi.
Svjetlo, Riječ, voda i kruh četiri su dakle simbola u središtu Vazmenog bdjenja na vrhuncu Vazmenog trodnevlja s kojima se ulazi u proslavu Kristove pobjede nad smrću samim uskrsnućem. Svjetlo donosi nadu u tami jer Krist je svjetlost svijeta; Riječ navješćuje i ohrabruje jer Kristove riječi su duh i život; voda čisti i uzdiže jer je izvor koji struji u život vječni, a kruh hrani i sjedinjuje jer Isus je kruh života. Kristove riječi iz Evanđelja »Ne bojte se« upućene su svim kršćanima i ljudima dobre volje, one su trajan poziv koji iznova podsjeća da su vjera i nada jedini način da se razumije u potpunosti veliko Kristovo otajstvo koje Veliki tjedan proslavlja.