Moj Veliki Tjedan u Ljubavi…

Sjedim pored nje koja je položena u Kristovu postelju. Molim Gospodina da primi ovu molitvu.

“Gospodine, dao si mi milost da budem muž ovoj tvojoj službenici. Ona se cijeli život za mene molila. Ona se cijeli život za naš dom brinula. Ona je u punini riječi žena, supruga, majka i baka… Hvala ti na tom daru što si ga meni, grešniku, udijelio. Danas su naše molitve ujedinjene, ispunjene neobjašnjivim mirom i radosti. Molim srcem, a ona nesvjesna, svojom trpećom patnjom.

Ne molim te niti da je sa sobom povedeš mada je ponekad njena bol tijela, izazvana tumorom kostiju, neizdrživa, toliko da od te boli skoro u nesvijest pada.

Ne mogu najbolje opisati stanje duše i mir koji je prožima. Znam, mi smo u Tvojoj prisutnosti, tako vidim da i u odsutnosti postoji tvoja stvarna prisutnost. Stoga tu nema straha, samo molimo i čekamo tvoj dolazak. Nije to beznadno iščekivanje niti očajna molitva – ‘Kada ćeš doći? Zašto ne dolaziš?’
Niti smo udaljeni od tebe. Jednako smo blizu, što u nama rađa mir i radost iščekivanja tvog dolaska i susreta s tobom. U molitvi smo zajedno s Marijom, majkom tvojom.

Ne molim te da učiniš da supruga pošto-poto ozdravi, da čudo učiniš i da se tako proslaviš. Ne molim te niti da je sa sobom povedeš mada je ponekad njena bol tijela, izazvana tumorom kostiju, neizdrživa, toliko da od te boli skoro u nesvijest pada. Ne, Gospodine, takvo što ne molim. Molim i iščekujem tvoj dolazak da dođeš i da učiniš što je tvoja volja.

Tolika me radost obuzima pri pomisli na trenutak tvog dolaska, i da vršimo volju tvoju. Znam, dolaziš i nikad ne kasniš, čekaju te dvoje tvojih učenika koji se raduju tebi i vesele susretu s tobom.
Neka je Blagoslovljen tvoj dolazak i ništa ne može zamijeniti tu radost da vršimo volju Boga.

Meni grešniku dao si milost da budem i Cirenac i Veronika i da budem s tvojom svetom Majkom tvoj ljubljeni učenik, da pod križem promatram, stojim i molim

I dok smo se za ovaj milosni trenutak spremali cijeli život moleći za svetu smrt, možda nismo zamišljali da ćeš naše molitve uslišiti i udijeliti mojoj voljenoj svoju Zaručničku Postelju, svoj Križ.

Prošli smo vrijeme tjeskobe i trenutak kad se hoće otrgnuti onaj tjeskobni vapaj zbog mučne Božje odsutnosti, ali zar nije ovo čas za koji se cijeli život spremamo? Zar nije ovo čas koji valja proživjeti s vjerom – Bog nas nije ostavio! I zato te s mirom i čekamo.

I dok sam se potajice u tišini tebi molio, a da ona i nije znala, da mene, Gospodine, prvog k sebi pozoveš, da se kao muž i otac zahvalim za sve milosti koje si mi udijelio na zemlji, Ti si, Gospodine, pružio svoj milosni Križ mojoj supruzi, a meni udijelio milost služenja u toj muci.

I kako je vrijeme Korone, pa svi oni dragi ljudi koji bi i željeli pratiti majku, prijateljicu, poznanicu… na tvom putu, oni ne mogu doći. Mogu biti samo u mislima, u daljini moleći i suosjećati s nama, a meni grešniku dao si milost da budem i Cirenac i Veronika i da budem s tvojom svetom Majkom tvoj ljubljeni učenik, da pod križem promatram, stojim i molim.

Rekla mi je da ne smijem biti tužan, da me želi, kada god oči otvori, vidjeti radosna i vedra. I dok srce plače i kupa se u suzama, gledam to Tvoje divno stvorenje u kojemu si Ti, Isuse. Tako si mi udijelio još veću milost da ti služim. Hvala ti, moj Isuse, i molim te za sve one koji nose tvoj križ da ustraju i za one koji njima služe da se svakodnevno napajaju s izvora Ljubavi tješeći tebe u njima. Marijo, majko Božja, moli za nas!”